hrvatski

Odnos hrvatskocrkvenoslavenskih i čakavskih jezičnih elemenata u glagoljskom Priručniku za svećenike iz 15. stoljeća

Rad se temelji na uočavanju i proučavanju odnosa jezičnih pojava koje se opisuju kao starije (jezični elementi hrvatskog crkvenoslavenskog jezika) i mlađe (tendencija pomlađivanja jezika uvođenjem govornog elementa) u hrvatskoglagoljskim tekstovima. Petnaesto je stoljeće razdoblje kada jača utjecaj narodnog jezika i njegovi elementi ulaze u sve veći broj tekstova, čineći tako jedinstven jezični amalgam sa starijom, hrvatskocrkvenoslavenskom normom. U Priručniku za svećenike, koji pripada Berčićevoj zbirci glagoljskih fragmenata, a porijeklom je s Dugog otoka, uočeni su elementi obje navedene književnojezične norme, što bi moglo biti i u vezi s namjenom samog teksta – u prijašnjim je istraživanjima uočeno da upravo tekstovi zborničkog karaktera u sebe unose elemente govornog jezika. U kojoj su mjeri ti elementi zastupljeni u ovome tekstu, a koliko se čuva starija jezična norma pokazat će naše istraživanje, a rezultati će se dovesti u vezu s vrstom i namjenom teksta, tj. otkriveno jezično stanje promatrat će se kroz činjenicu da ovaj tekst ne opisuje same obrede, ali je u uskoj vezi s njima – što će i utjecati na ispreplitanje navedenih književnojezičnih normi.

hrvatskocrkvenoslavenski ; čakavski ; Priručnik za svećenike ; odnos mlađeg i starijeg jezičnog stanja

nije evidentirano