Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Otok Murter u 16. i 17. stoljeću (CROSBI ID 16044)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena) | domaća recenzija

Juran, Kristijan Otok Murter u 16. i 17. stoljeću. Murter: Ogranak Matice hrvatske u Murteru ; Narodna knjižnica i čitaonica Murter, 2017

Podaci o odgovornosti

Juran, Kristijan

hrvatski

Otok Murter u 16. i 17. stoljeću

Razdoblje 16. i 17. stoljeća iz murterske je otočne perspektive moguće promatrati i razmatrati kao historiografsku cjelinu. Ono što ju određuje s obzirom na vanjske okolnosti jest blizina kršćansko-islamske granice odnosno život na mletačko-turskom pograničju, koji se manifestirao s jedne strane sukobima, a s druge gospodarskom suradnjom i kulturnom razmjenom. Ono što je pak obilježilo murtersku povijest 16. i 17. stoljeća s obzirom na unutarnja stremljenja jest teritorijalna ekspanzija, kojom su otočani proširili svoje posjede do granica koje baštine i danas. Murter je bio i ostao granični otok ; njegov je akvatorij, kao i posjed na kopnu, prostor sudara zadarskih i šibenskih teritorijalnih pretenzija, a uski tjesnac, po kojemu je najmlađe naselje na otoku dobilo ime Tisno, čini ga mjestom kontakta između inzularnog i kontinentalnog svijeta. Tim se dvama političko- geografskim graničnim čimbenicima u 16. i 17. stoljeću pridružio i treći – neposredna blizina mletačko-turske granice, koja se turskim osvajanjima u Ratu Svete lige (1537. – 1540.) i Ciparskom ratu (1570. – 1573.) Murteru primakla na svega nekoliko milja. Štoviše, zaposjedanjem Vrane i Modrava (kopnene prevlake između Vranskog jezera i mora), Turci su se našli na porubu murterskog akvatorija, dok su osvajanjem utvrde u Dazlini dospjeli nadomak tišnjanskih posjeda na kopnu. Život se odvijao u okolnostima trajno tinjajuće egzistencijalne nesigurnosti. Poput drugih mletačkih podanika, murterski su otočani veslali na galijama, popunjavali pješačke postrojbe, držali straže, ali i postajali sužnjima... No povijest mletačko-turskog pograničja nije samo povijest ratova, razbojništva i nesigurnosti, nego i povijest suradnje i suživota, koji se očitovao u obilnoj gospodarskoj, demografskoj i kulturnoj razmjeni. Tako su Turci iz Vrane zalazili u murtersku konobu, sjedali za isti stol s domaćim pukom, posjećivali crkvu, a stigli su se jednom (ne)zgodom i potući sa župnikom. Na kopnu nasuprot Tisnom, u Luci i Gomilici, mogu se susresti turski i morlački trgovci koji otočanima prodaju žito, a kupuju sol, vino i smokve. S druge strane, Murterini i Betinjani vode svoju stoku na turske pašnjake u Modravama, dok jedan ostarjeli murterski bračni par prosjači po Vrani. Granica je, dakle, bila prohodna, a interesni, pa i prijateljski susreti, uobičajeni. Remetili su ih, doduše, česti uskočki upadi. Murter je senjskim uskocima bio jedno od uporišta za napade na turski teritorij. U takvim se okolnostima i neki murterski otočani priključuju pomorskim razbojnicima. Šibenski knezovi i kapetani upozoravaju pomorce i trgovce na “opasne murterske vode”, za što su dijelom zaslužni Zloseljani (Pirovčani) koji su za Ciparskog rata izbjegli na Murter i pljačkali stoku na okolnim otocima. Razbojništvo se u murterskim vodama po Uskočkom ratu (1615. – 1617.) primirilo, a ponovo se razbudilo tijekom Kandijskog rata (1645. – 1669.), kada stanovnici Dugog otoka na sudu izjavljuju da su Murterini nadaleko poznati kao lupeži, dok povjesnik Ivan Lucić o njima piše da se često kriju “pod lažnim imenom senjskih uskoka”. U tim se povijesnim okolnostima začela tradicija o murterskom gusarstvu, koja je živa još i danas. Murter toga doba nije bio poznat samo po razbojništvu i vezama s uskocima, nego i po svom vinu. I to ne od bilo koje loze, nego od one u murtersko-betinskom polju, koja je rađala bijelim grožđem i davala slatko vino, posebno cijenjeno od mletačkih patricija. Stoga je upravo period 16. i 17. stoljeća zlatno doba murterskoga vinogradarstva i vinarstva. Od sredine 17. stoljeća, kada Murterini i Betinjani zaposjedaju kornatske pašnjake, stočarstvo će postajati sve važnijom gospodarskom granom, pa u 18. stoljeću Murter više neće biti znamenit po vinu, nego po kornatskom siru. U sredini 15. stoljeća na otoku su bila dva naselja (Murter i Jezera), koja su zajedno imala oko 300 stanovnika, dok su potkraj 17. stoljeća četiri otočna naselja ukupno brojala oko 2300 stanovnika. Progresivno rastuću demografsku putanju dosadašnji su istraživači redom tumačili doseljavanjem izbjeglica pred Turcima odnosno vlaških prebjega iz turskih pograničnih prostora. Takva mišljenja više nisu održiva, jer je u ovoj knjizi pokazano da je stanovništvo Murtera raslo uglavnom prirodnim prirastom, s uvažavanjem tišnjanskog izuzetka. Naseljavanjem Tisnog, naime, došlo je do značajnog demografskog porasta. U to su mlado naselje potkraj 15. i u prvoj polovici 16. stoljeća pristizali žitelji Oštrice i Ivinja s obližnjeg kopna. Tako je Tisno postalo nova i morem zaštićena rezidencija dviju seoskih zajednica koje su u cijelosti zadržale svoje kontinentalne posjede. Betinu pak nisu naselili prebjezi iz Vrane, kako to govori predaja, nego obitelji iz susjednog Murtera. Nova prezimena koja preplavljuju otočna naselja u 16. i 17. stoljeću nisu – kako se to prije mislilo – pokazatelj imigracije, nego uobičajena onomastička pojava u razdoblju prezimenske neustaljenosti. Ona su nastajala od nadimaka unutar postojećih rodova, uglavnom zbog potrebe za što preciznijom identifikacijom sve brojnijih obitelji. Doseljenika je bilo vrlo malo, štoviše, čini se da su ih brojnošću nadmašili murterski emigranti. U najvećem broju slučajeva unutar obiju migrantskih populacija – iseljeničke i useljeničke – riječ je o priženicima. Oni su u pravilu preuzimali prezime kuće u koju dolaze, pa ih u izvorima nije lako prepoznati. Demografski je rast imao izravna utjecaja na odvijanje najprepoznatljivijeg procesa u murterskoj postantičkoj povijesti – teritorijalne ekspanzije. Murterski zemljišni posjed u recentnim granicama, koji uz matični otok i pripadajuće otočiće obuhvaća velike površine susjednog kopna (Modrave, Dubrava, Dazlina, Ivinj, Oštrica) i okolnih otoka (Žižanj i Gangaro u tkonskom akvatoriju, Kornati, dio Kaprija i Kakna), najvećim je dijelom okupljen upravo u 16. i 17. stoljeću. Dok su na otoku postojala samo dva naselja, Murter i Jezera, zemljišni posjed otočana nije prelazio granice matičnog otoka i pripadajućih otočića. Ništa se u tom pogledu nije promijenilo ni osnivanjem Betine u drugoj polovici 15. stoljeća. Katastarska je slika nove konture dobila utemeljenjem naselja u Tisnom, jer su Tišnjani imali posjede na kopnu, u Oštrici i Ivinju, gdje su prije preseljenja i stanovali. To je, dakle, bio izvorni zemljišni posjed murterskih seoskih zajednica. Do širenja katastarskih granica dolazi u uvjetima agrarne prenaseljenosti, koja se može pratiti od konca 16. stoljeća, a pun zamah procesu teritorijalne ekspanzije omogućile su specifične povijesne okolnosti u drugoj polovici 17. stoljeća. Sve izraženiji nedostatak obradivih površina od konca se 16. stoljeća nadomještao krčenjem gajeva, koji su do tada bili namijenjeni isključivo ispaši i drvarenju. Posljedično sužavanje i nestajanje pašnjaka na matičnom otoku kompenziralo se najprije zakupima šibenskih otoka Kaprija, Kakna i Oruta, a potom i zadarskih otoka tkonskog i kornatskog akvatorija. Zakupnici su povremeno dobijali dopuštenje da određen dio pašnjaka ograde i iskrče, a tako stečena težačka prava na novoiskrčene parcele u pravilu su prenosili na potomke. To je bio način na koji su Jezerani stvarali svoj posjed na Kapriju i Kaknu, a Murterini i Betinjani zaposjedali Kornate. Treba, međutim, naglasiti da su svi oni na spomenutim otocima boravili u prvom redu kao stočari, a tek onda kao zemljoradnici. Na pitanja zašto kaprijske pašnjake nisu koristili sami Kaprijani te zašto pašnjake Kornata od sredine 17. stoljeća nisu nastavili koristiti Dugootočani, kao što su to činili desetljećima i stoljećima prije, nije lako dati cjelovit odgovor. Očito je da su Murterini i Betinjani uočili i iskoristili priliku koja im se pružila na početku Kandijskog rata – zakupili su opustjele kornatske pašnjake u trenutku kad nitko drugi nije htio preuzeti takav egzistencijalni i gospodarski rizik. Na Kornatima, naime, nije bilo urbane i fortifikacijske infrastrukture, pa su bili izloženi čestim gusarskim upadima. S druge strane, Dugootočani su imali dovoljno pašnjačkih površina na vlastitom otoku, pa su od kornatskih resursa zadržali obradive zemlje, posebice one u poljima Trtuši i Tarcu, kao i bogata ribolovišta. Teže je objasniti “ravnodušnost” Kaprijana, Zlarinjana, Prvićana i Žirjana prema jezerskoj kolonizaciji zemalja na Kapriju i Kaknu. Valja pritom uočiti da Jezerani, za razliku od drugih murterskih otočana, pa i u odnosu na Prvićane i Zlarinje, nisu mogli svoj posjed širiti na kopno, jer su im to priječili tišnjanski i tribunjski priobalni posjedi. Preduvjet pak širenju murterskih, betinskih i tišnjanskih kopnenih posjeda – povlačenje Turaka iz neposrednog zaleđa – bio je ispunjen privremeno u Kandijskom (1645. – 1669.) te konačno u Morejskom ratu (1684. – 1699.). Murterini i Betinjani uspjeli su očuvati svoja prava na parcele koje su u Modravama krčili još u vrijeme turske vlasti, dok su Tišnjani “zauzeli” područje koje se neposredno naslanjalo na njihove stare katastarske granice. Valja na koncu ustvrditi da murtersko- betinska težačka kolonizacija Modrava i tišnjansko zaposjedanje Dubrave i Dazline nisu rezultat, kako se dosad pretpostavljalo, povratka izbjeglica na svoju djedovinu, jer izbjeglica pred Turcima na Murteru uopće nije bilo, nego je riječ o prirodnom smjeru gospodarske i teritorijalne ekspanzije prema opustjelom zaleđu nakon turskog uzmaka.

Otok Murter, 16. i 17. stoljeće, stanovništvo, mletačko-osmansko pograničje, senjski uskoci, zemljišni odnosi, svakodnevica, proizvodnja vina

nije evidentirano

engleski

The island of Murter in 16th and 17th centuries

nije evidentirano

The island of Murter, 16th and 17th centuries, population, Venetian-Turkish border area, Uskoks of Senj, wine production, land property

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Murter: Ogranak Matice hrvatske u Murteru ; Narodna knjižnica i čitaonica Murter

2017.

978-953-95818-5-3

196

objavljeno

Povezanost rada

Povijest