hrvatski

UTJECAJ ZAKAŠNJELE HOSPITALIZACIJE NA PROGNOZU BOLESNIKA S AKUTNIM INFARKTOM MIOKARDA

Suvremeno liječenje bolesnika s akutnim infarktom miokarda (AIM) podrazumjeva prvenstveno ranu reperfuziju miokarda čime se smanjuje nekrotično područje, prevenira oštećenje crpne funkcije srca te iznenadna smrt. Vrijeme od početka prvih simptoma akutnog infarkta miokarda do primjene fibrinolitičke terapije ključni je trenutak o kojem najčešće ovisi učinkovitost fibrinolize. Pretpostavka ovog ispitivanja je da postoji pozitivna povratna sprega između vremena proteklog od početka simptoma AIM do dolaska u bolnicu (tzv. pain to door vrijeme), odnosno udaljenosti mjesta stanovanja i smrtnosti tih bolesnika. Cilj ovog istraživanja je odrediti koliko vremena prođe od početka boli u bolesnika s AIM do hospitalizacije (tzv. pain to door vrijeme) i primjene fibrinolize (tzv. door to needle vrijeme). Ispitivanje je provedeno u tri skupine bolesnika, ovisno o mjestu stanovanja: 1. skupina su bolesnici iz Splita i okolice, udaljene do 15 km od Grada ; 2. skupina su bolesnici iz okolice udaljene više od 15 km od Splita, 3. skupina su bolesnici koji žive na srednjedalmatinskim otocima. Cilj je također utvrditi postoji li razlika u učestalosti primjene fibrinolize i preživljavanja bolesnika s AIM s obzirom na mjesto odakle su doveženi. U ovom prospektivnom kliničkim ispitivanjem obuhvaćeni su odrasli bolesnici, oba spola koji su imali jasne kliničke, elektrokardiografske i biokemijske znakove AIM (po kriterijima Europskog kardiološkog društva), a bili su hospitalizirani u Jedinici koronarne skrbi KB Split (bolnici Firule i Križine), u vremenu od 01. siječnja do 31. prosinca 1999. godine. Na početku ispitivanja svakom je bolesniku s postavljenom sumnjom na AIM, uzeta je iscrpna anamneza i fizikalni pregled, napravljen standardni 12-kanalni elektrokardiogram te sljedeći laboratorijski nalazi: kreatin fosfokinaza, i njegova MB frakcija, alanin transferaza, aspartat transferaza, laktat dehidrogenaza. Za laboratorijske analize uzeta je venska krv odmah po prijamu i ponovo sljedeći dan, nakon 24 sata. U individualne test-liste za svakog bolesnika bilježilo se: mjesto boravka, vrijeme početka boli, vrijeme od početka boli do poziva hitne medicinske pomoći, vrijeme dolaska HMP-i, vrijeme od dolaska HMP do dolaska na hitni interni prijam i vrijeme proteklo od HIP-a do dolaska u Jedinicu koronarne skrbi, odnosno do primjene fibrinolitičkog liječenja. Bilježio se ishod liječenja (živ, umro), a za umrle način umiranja (kardiogeni šok, elektromehanička disocijacija, fibrilacija klijetki, asistolija) i vrijeme od početka prvih simptoma do smrti. Podaci o svakom bolesniku unosili su se u individulane test liste, a dobiveni rezultati su prikazali tablično i u obliku slika. Značajnost opaženih razlika provjeravana je pomoću Studentova t-testa, &#967; &sup2 ; -testa, Kruskal Wallis-ova analiza varijancije, Wilcoxon-Mann-Whitneya testa i logističke regresije. Statistički značajna smatrana je razlika čiji je p<0, 05. U ispitivanom vremenskom periodu hospitalizirano je 409 bolesnika s akutnim infarktom miokarda, od čega 254 muškarca i 155 žene. Iz Splita s okolicom, do 15 km udaljenosti od Grada, bilo je 207 bolesnika. Iz okolice udaljene više do 15 km bilo je 163 bolesnika, a sa srednjedalmatinskih otoka, 39 ispitanika. Značajno veći broj bolesnika s AIM iz Splita i bliže okolice hospitaliziran je nego bolesnika s AIM koji žive na otocima (254:39 ; p<0, 001). Medijan vremena od početka boli do hospitalizacije za sve bolesnike s akutnim infarktom miokarda je iznosio je 7, 3 sata, a za bolesnike s otoka 13 sati, onih iz mjesta udaljenih više od 15 km od Splita iznosio je 7, 6 sati (p<0, 001). Iz toga slijedi da su potonji značajno kasnije hospitalizirani (5, 3 sata:13, 0 sati: p<0, 001). Broj ispitanika u kojih je primjenjena fibrinoliza izrazito je niska (17, 1%). Nema značajne razlike u učestalosti primjene fibrinolize u skupini bolesnika s AIM koji žive u Gradu i bližoj okolici u odnosu na postotak primjene fibrinolize u bolesnika s AIM doveženih s otoka (p>0, 05). Isto tako i smrtnost do izlaska iz bolnice visoka je (18, 8%) i ne razlikuje se u tri ispitivane skupine (p>0, 05). Rezultati ovog ispitivanja u suprotnosti su s pretpostavkom da će manja smrtnost biti u bolesnika koji žive u Splitu i užoj okolici, od smrtnosti bolesnika koji žive na srednjedalmatinskim otocima (21, 7%:15, 4%). Ovo se može objasniti činjenicom da je manji broj bolesnih hospitaliziran s otoka zbog udaljenosti te da je velik broj njih umro prije dolaska u bolnicu bez pružene medicinske pomoći. Ovakvi rezultati impliciraju potrebu reorganizacije Hitne medicinske pomoći na otocima i udaljenim područjima. Nadalje, nameće se i nužda izvanbolničke primjene fibrinolitičke terapije uz efikasnu kardiopulmonalnu reanimaciju i brzu defibrilaciju, od strane liječnika opće prakse.

AIM

nije evidentirano