hrvatski

Pedijatar o tonzilarnom problemu

Metabolizam se u djece značajno razlikuje u odnosu na odrasle. Dijete tijekom prvih šest mjeseci života udvostruči, a do kraja prve godine utrostruči porođajnu masu. Brzi je rast praćen dinamičnim sazrijevanjem organa i organskih sustava. Djeca se drugačije hrane nego odrasli, oboljevaju od drugih bolesti, klinički tijek oboljenja im je često drugačiji a načini liječenja imaju svoje osobitosti. Što je dijete mlađe to su razlike izraženije. Specifičnosti funkcioniranja organskih sustava dječje dobi očituju se osobito u imunosnom sustavu. Tkivo Waldayerova limfatičkog prstena ima u prvim godinama života važnu imunosnu funkciju a tijekom školske dobi dolazi do fiziološke involucije adenoida i tonzila. Sekundarni folikuli u tonzilama se razvijaju postnatalno, nakon trećeg mjeseca života. Oni su mjesta stvaranja limfocita i njihovog složenog imunosnog djelovanja. U tonzilama se nalaze T i B limfociti a njihov omjer ovisi o starosti organizma. Susret limfocita s antigenom u tonzilama je neposredan. U tonzilama se odvijaju stanični i humoralni imunosni procesi. Po tonzilama su različito funkcionalno rasprostranjene stanice koje sadrže pojedine imunoglobuline i to IgA, IgG, IgM, IgD i IgE. Imunoglobulin A u tonzilama je većinom sekrecijski, premda se mogu naći i manje količine serumskog imunoglobulina A. Sekrecijski IgA sadrži posebnu komponentu koja ne mora uvijek biti vezana na imunoglobulin već se može nalaziti slobodna u slini i kao takva ima zaštitnu funkciju. Tonzile su smještene na ulazu u dišni i probavni sustav te su izložene najrazličitijim utjecajima iz okoline pa predstavljaju prvu i važnu obrambenu crtu organizma od infekcije. Osim u reakcijama opće imunosti, tonzile sudjeluju i u reakcijama lokalne imunosti dišnog i probavnog sustava. O svemu navedenom treba voditi računa pri donošenju odluke o tonzilektomiji. Tim najčešćim operacijskim zahvatom u djece nepovratno odstranjujemo važan limfatični, imunosni organ. Imunosni sustav će nadoknaditi funkciju tonzila u produkciji limfocita i antitijela. Međutim tonzilektomijom je umanjen specifičan i nespecifičan imunosni odgovor na antigene koji ulaze u organizam kroz usta. Tonzilektomija ne isključuje nove recidive streptokoknog faringitisa. U radu B. K. van Staaij i suradnika (2004.), u kojem su analizirani šest randomiziranih i sedam ne-randomiziranih objavljenih istraživanja, nije uočeno značajno smanjene upala ždrijela i gornjih dišnih putova u tonzilektomirane djece u odnosu na njihove vršnjake u kojih se tijekom rasta smanjio broj infekcija. Odnos tekućine i krutih tvari u djece je bitno drugačiji nego u odraslih. Tjelesne tekućine čine 80% a krute tvari oko 20% od ukupne mase u novorođenčeta. Odrasli organizam ima 40% krutih tvari. Zbog toga restrikcija unosa tekućine u djece u prijeoperacijskom razdoblju može izazvati simptome dehidracije s povišenom tjelesnom temparturom. Potrebno je voditi računa o peroralnom i parenteralnom unosu tekućine tijekom pripreme za zahvat da bi dijete bilo operirano u što boljem općem stanju te kako bi se izbjeglo bespotrebno odgađanje tonzilektomije zbog povišene tjelesne temperature. Poslijeoperacijsko krvarenje je najčešća komplikacija tonzilektomije i javlja se u oko 2% operirane djece. U samo 6 % bolesnika krvarenje se događa u prvih 24 sata nakon tonzilektomije, najčeće nastaje petog ili sedmog dana a može se pojaviti i kasnije. Najčešći uzrok ovakvom krvarenju je lokalna hiperfibrinoliza, koju može potaknuti trauma ili upala. Pri tome su koagulacijski testovi normalni, zbog čega se ovo stanje ne može otkriti niti potvrditi rutinskim laboratorijskim testovima. Nakon kirurške obrade djece koja krvare poslije tonzilektomije ne treba oklijevati s liječenjem sintetskim derivatima lizina (ε -aminokapronska kiselina i traneksemična kiselina) jer posjeduju jaku antifibrinolitičku ativnost, djelotvorni su, dobro podnošljivi i smanjuju gubitak krvi.

Tonzilarni problem; pedijatar

nije evidentirano