hrvatski

Infekcije novorođenčeta

Infekcije su česti uzrok bolesti u novorođenčeta. Mogu biti veoma ozbiljnog tijeka i lošeg ishoda te su drugi po redu uzrok smrtnosti u novorođenčadi. Smatra se da više od 10% novorođenčadi oboli od neke infekcije u novorođenačkom razdoblju. Nezrelost imunih i drugih antiinfekcijskih reakcija novorođenčeta uzrok su da infekcije ponekad imaju vrlo brzi, fulminantni razvoj i mogu dovesti do smrti tijekom nekoliko sati. Infekcija u novorođenčadi može nastati prije poroda ( prenatalno ). Tada se uzročnici prenose na plod kroz placentu ( transplacentarno ). Veliki se broj mikroorganizama bolesne majke može ovim putem prenijeti na dijete, ali su nešto češće infekcije s citomegalo virusom, rubelom, listeriom, toksoplazmozom, treponemom palidom i bacilom tuberkuloze. Novorođenče se može inficirati tijekom poroda ( intrapartalno ). Tada je u pravilu došlo do širenja mikrorganizama koji se nalaze u porođajnom traktu majke. To su nešto češće od ostalih streptokok grupe B, gram negativne bakterije, i to osobito E. coli, herpes simplex tip II. Bakterije mogu prodrijeti kroz kožu, sluznice novorođenčeta ili se razviti nakon aspiracije ili gutanja sadržaja porođajnog kanala. Poslije poroda ( postnatalno ) se novorođenačka infekcija razvija zbog infestacije klicama iz okoline i to preko pupka, sluznice, kože, dišnog, probavnog i mokraćno-spolnog sustava. Brojni su uzročnici ovakvih novorođenačkih infekcija, ali prvenstveno treba misliti na stafilokoke, E. coli, Pseudomonas i streptokok grupe A. Različiti čimbenici utječu na razvoj infekcije u novorođenčeta. Tome pogoduju oboljenja u majke i to posebno mokraćnog i spolnog sustava, rano prsnuće vodenjaka, protrahirani i teški porod, jaka kolonizacija porođajnog kanala majke s mikroorganizmima, nedonošenost i medicinski zahvati poput reanimacije, postavljanja katetera i tubusa. Simptomi infekcije su u novorođenčeta često slabo izraženi, prikriveni, nespecifični i zahvaćaju više organskih sustava odjednom što uvelike otežava postavljanje dijagnoze. Laboratorijske pretrage, koje nam mogu poslužiti u dijagnosticiranju infekcije u starije djece i odraslih, su nam ovdje od malog značaja. Tjelesna temperatura je rijetko povišena i prije će biti odraz dehidracije u novorođenčeta nego li burne infekcije. Sve je to posljedica nezrelosti obrambenog sustava novorođenčeta. Loš izgled novorođenčeta, pospanost i odbijanje obroka su alarmantni klinički znaci koji nam trebaju biti vodilja pri postavljanju sumnje na teške novorođenačke infekcije, što zahtjeva hitno i agresivno liječenje, prvenstveno antibioticima. Nije svaka novorođenačka infekcija teška, ali svaka može postati takva i ugroziti život djeteta. Od životne je važnosti takvu infekciju prepoznati na vrijeme, jer svaki sat može utjecati na ishod liječenja. Neke se novorođenačke infekcije javljaju češće, a druge rjeđe. U ovom tekstu posvetit će se pozornost češćim infekcijama koje patronažna medicinska sestra susreće u svojoj praksi. Neće biti govora o konatalnoj rubeoli, toxoplazmozi, tetanusu, herpes infekciji, konanatalnom sifilisu, erizipelu i tuberkulozi te nekrotizirajućem enterocolitisu. Iako su to ozbiljna novorođenačka oboljenja rijetko se vide tijekom ambulantnog i patronažnog rada medicinske sestre.

Novorođenče; infekcije

nije evidentirano