hrvatski

Osjetljivost na promjenu mjera ishoda koje se temelje na hodanju nakon liječenja relapsa multiple skleroze

Prijašnja su istraživanja nedvojbeno dokazala pozitivan učinak pulsne kortikosteroidne terapije na ubrzanje kliničkog oporavka bolesnika s relapsom multiple skleroze. Metilprednizolon ordiniran intravenski u visokoj dozi opće je prihvaćena terapija relapsa bolesti. Ipak, uspjeh liječenja individualnih bolesnika je nepredvidiv. Misli se se da su u pozadini brojne razlike između bolesnika koji boluju od te kompleksne autoimune bolesti. Cilj je ovog istraživanja bio: 1. utvrditi kratkoročni učinak pulsne kortikosteroidne terapije na poboljšanje sposobnosti hodanja u bolesnika koji imaju relaps bolesti sa smetnjama hoda, 2. na istom uzorku bolesnika utvrditi osjetljivost na promjenu različitih mjera ishoda koje se temelje na hodanju, 3. međusobno konfrontirati različite mjere ishoda koje se temelje na hodanju i tako izračunati njihovu relativnu efikasnost, 4. istražiti implikacije primjene mjera ishoda koje se temelje na hodanju s različitom osjetljivošću na klinička istraživanja. Bolesnici i metode: provedeno je prospektivno kliničko istraživanje 49 sukcesivnih bolesnika s relapsno remitentnom multiplom sklerozom koji su dobili 1000 mg metilprednizolona tijekom tri dana zbog relapsa bolesti sa smetnjama hoda. Prije i mjesec dana nakon terapije obavljeni su sljedeći testovi hodanja: Multiple Sclerosis Walking Scale-12, Exspanded Disability Status Scale, 2-minute timed walk, 25-foot walk test i Six Spot Step Test. Svi su bolesnici nosili monitor hodanja tjedan dana prije i četvrti tjedan nakon IVMP-a. Rezultati: sve mjere ishoda koje se temelje na hodanju utvrdile su značajan oporavak hoda mjesec dana nakon IVMP-a. Najveću osjetljivost na promjenu imale su dvije ljestvice: MSWS-12 i EDSS. Glede najbolje relativne efikasnosti mjera ishoda temeljenih na hodanju redosljed je obrnut: najveću relativnu učinkovitost imala je ljestvica EDSS i potom ljestvica MSWS-12. Različita osjetljivost na promjenu mjera ishoda koje se temelje na hodanju snažno utječe na izračun broja bolesnika potrebnih da različite mjere detektiraju jednaku promjenu. U ovom je istraživanju razlika u broju bolesnika potrebnih da mjera ishoda s najvećom osjetljivošću (EDSS) i mjera ishoda s najnižom osjetljivošću (udio vremena provedenog u niskoj aktivnosti hodanja) otkriju jednaku promjenu bila veća od šest puta.

Multipla skleroza; sposobnost hoda; mjerenje

nije evidentirano