hrvatski

Rezistencija bakterijskih izolata u infekcijama respiratornog sustava

Infekcije respiratornog sustava klinički se očituju cijelim nizom različitih sindroma te različitom težinom bolesti. Unatoč činjenici da su infekcije gornjih dišnih puteva najčešće uzrokovane virusima, za njihovo liječenje se troši oko 70 % godišnje potrošnje svih antibiotika u državi. Osnovni problem u liječenju respiratornih infekcija javlja se zbog nemogućnosti točnog etiološkog dijagnosticiranja brojnih i raznovrsnih uzročnika. Klinički nalaz respiratornih infekcija može biti vrlo sličan bez obzira da li se radi o infekciji uzrokovanoj adenovirusom ili streptokokom. Bakterijske infekcije gornjih dišnih puteva rjeđe su nego virusne i obično se javljaju kao superinfekcija nakon virusnih bolesti u svim dobnim skupinama. Glavni uzročnici bakterijskih infekcija respiratornog sustava su Streptococcus pyogenes (BHS-A), Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis, te rijeđe BHS grupe C i grupe G te Arcanobacterium haemolyticus. Široka i često neprimjerena upotreba antibiotika dovela je do razvoja brojnih mehanizama rezistencije na različite skupine antibiotika pri čemu je za liječenje respiratornih infekcija osobito značajan razvoj rezistencije na betalaktamske i makrolidne antibiotike. Posebnu skupinu uzročnika respiratornih infekcija predstavljaju atipični (unutarstanični) mikroorganizmi koji se ne mogu kultivirati u rutinskom radu i na koje ne djeluju betalaktamski antibiotici budući da nemaju staničnu stijenku. To su uzročnici poput Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae, Legionella pneumophila, te Coxiella burnetii na koje djeluju antibiotici koji dobro prodiru u stanicu i sprječavaju sintezu nukleinskih kiselina poput makrolida, tetraciklina i fluorokinolona. Infekcije uzrokovane unutarstaničnim patogenima najčešće se prezentiraju kliničkom slikom atipične pneumonije u svim dobnim skupinama. U pedijatrijskoj populaciji C. pneumoniae se povezuje sa akutnom upalom srednjeg uha u 8 % djece u uzorcima dobivenim timpanocentezom. Empirijska terapija takvih infekcija je imperativ, zbog nemogućnosti testiranja osjetljivosti unutarstaničnih mikororganizama u rutinskom radu, te je lijekove koji dobro prodiru u stanicu potrebno posebno racionalno primjenivati.

infekcije respiratornog sustava; najčešći uzročnici; rezistencija

nije evidentirano