hrvatski

PTSP dijagnostička zamka i opasnost od suicida

PTSP je obično definiran kao poremećaj u kojem dominiraju tri skupine simptoma – IZBJEGAVANJE, PONOVNO PROŽIVLJAVANJE I PRETJERANA NAPETOST a koji traju najmanje jedan mjesec dana i to u osoba koje su preživjele gotovo životno ugrožavajući TRAUMATSKI DOGAĐAJ zadnjih nekoliko godina za psihijatre u Hrvatskoj, a i za društvo u cjelini, predstavlja iznimno značajan problem iz ponajmanje nekoliko krupnih razloga a to su: - BROJ OBOLJELIH - IZNIMNO VELIK UTJECAJ NA RADNU SPOSOBNOST - IZVANREDNO "DOBRA PODLOGA" ZA DODATNE PSIHIJATRIJSKE KOMPLIKACIJE UKLJUČUJUĆI SUICIDALNE PULZIJE I SUICIDALNO PONAŠANJE. Unatoč činjenici da su dijagnostički kriteriji za PTSP dobro definirani, štoviše imaju i kliničko dijagnostičku i etiološku odrednicu nerijetko se događa da upravo obilnost simptomatologije i etiološki kriterij dovode do nedopustivog pojednostavljenja dg zadovoljavajući se pretjeranom samouvjerenošću u pogledu točnosti dg ne vodeći računa da je mogućnost komorbiditeta. Upravo komorbiditentna patologija vrlo je česta uključujući i suicidalno ponašanje sa svim posljedicama koje proizlaze iz te činjenice. To se sve događa iako je razmjerno jednostavna i lako prepoznatljiva "logika" nastajanja depresivnog stanja u oboljelih od PTSP koje onda samo po sebi predstavlja ozbiljnu mogućnost javljanja suicidalnih pulzija, a kada se iste dovede u kontekst inače poznate činjenice unutar PTSP-a, a ta je otežana mogućnost samokontrole impulzivnog ponašanja, onda suicidalne pulzije postaju krajnje ozbiljna činjenica. Dakle, agresivni impulsi, agresivno ponašanje, raptusi bijesa, karakteristični za PTSP u daljnjem tijeku postaju izvorom osjećaja krivnje koji se s vremenom uz ostale predisponirajuće činitelje polako transformira u depresivno raspoloženje. Depresivno raspoloženje s jedne strane, nemogućnost samokontrole uzrokom su suicidalnog ponašanja u obitelji od PTSP-a znatno češće no što nam se to čini. Naravno suicidalno ponašanje se javlja u čitavom dijapazonu "suicidalnog pejsaža" od naglih i iznimno obilnim konzumacijama alkoholnih pića u kratkom vremenskom razdoblju preko gotovo samoubilačkih brzina upravljajući motornim vozilima do klasičnog oblika suicidalnog ponašanja. U pokušaju da se da realnija dimenzija ovom problemu u dijagnostičkom i naravno iza toga i u terapijskom pogledu, obrađena je skupina oboljelih od PTSP-a kod kojih je dg PTSP postavljena klasičnim strukturiranim psihijatrijskim intervjuom i psihologijskom obradom. Ista skupina je također nakon mjesec dana što je postavljena dg PTSP obrađena još jednom i to na način da je vođen također klasični strukturirani psihijatrijski intervju te da je primijenjena Hamiltonova ocjenska ljestvica za depresiju sa 17 točaka. Rezultati ispitivanja upozoravaju na značajnu pojavu depresivnosti u oboljelih od PTSP-a te da je u takvim slučajevima nužno primijeniti kombiniranu terapiju pri liječenju oboljelih od PTSP-a koja naravno mora sadržavati ozbiljnu antidepresivnu komponentu kao prevenciju suicidalnog ponašanja.

PTSP; depresivnost; suicid

nije evidentirano