engleski

Efficiency research some forms of physical therapy in the treatment of painful shoulder syndrome

Sindrom bolnog ramena je najzastupljeniji u populaciji, u odnosu na sve druge izvanzglobne reumatske bolesti. Osnovni terapijski problem u liječenju ovog bolnog sindroma je ublažavanje boli i kontrakture ramenog zgloba, a terapijski pristup je usmjeren k povećanju funkcijskog kapaciteta aficiranog ramena. Istraživanje učinkovitosti pojedinih oblika fizikalne terapije u liječenju sindroma bolnog ramena je provedeno kod 157 bolesnika (74 žene i 83 muškarca) prosječne dobi od 46, 76 godina (u rasponu od 26 do 70 godina). Uspoređivan je terapijski učinak pet različitih oblika fizikalne terapije, tako da su praćeni parametri (opseg pokreta u ramenu: antef1eksija, retrof1eksija, abdukcija, unutrašnja i vanjska rotacija ; bol u mirovanju i u pokretu) bilježeni prije započetog liječenja i nakon 10 terapijskih procedura te međusobno uspo- ređivani nakon statističke obrade podataka. Uspoređivani su učinci ultrazvuka (33 bolesnika: 16 žena + 17 muškaraca), sonoforeze diklofenakom (31: 14 + 17), krioterapije (32: 18 + 14), lasera (30: 10 + 20) i interferentnih struja (31: 16 + 15). Sve metode liječenja su se pokazale značajno učinkovitim glede povećanja funkcijskog kapaciteta ramena i smanjenja boli, na- kon 10 uzastopnih aplikacija. Uspoređujući, međusobno, učinkovitost pojedinih metoda, nije bilo statistički značajne razlike glede povećanja funkcijskog ka- paciteta ramena, ali je bilo značajne razlike u svezi analgetskog djelovanja pojedinih oblika fizikalne terapije. Laser i sonoforeza diklofenakom su pokazali najbolji analgetski učinak (VAS i anarnneza), pri čemu između te dvije metode liječenja nije bilo razlike.

painful shoulder; physical therapy

nije evidentirano