hrvatski

Alkohol

Alkohol je depresor središnjeg živčanog sustava, antiseptik i otapalo te uz kofein i nikotin najraširenija psihoaktivna tvar. Nakon apsorpcije alkohol se jednoliko raspodjeljuje na sve tjelesne tekućine i tkiva. Lako prelazi krvno-moždanu barijeru i placentu. Većina alkohola se metabolizira pomoću alkohol i aldehid dehidrogenaza do vode i ugljičnog dioksida uz oslobađanje energije. Primarni farmakološki učinak alkohola je stupnjevito i reverzibilno smanjenje funkcija SŽS-a. Ne postoji jedinstvena hipoteza koja objašnjava to djelovanje. Poznato je da alkohol uzrokuje nespecifične promjene na staničnim membranama, da aktivira GABA-ergički i dopaminski sustav, a inhibira kolinergički sustav u SŽS-u i NMDA receptore. Alkohol utječe na respiraciju, potiče diurezu, dilatira krvne žile u koži, smanjuje seksualne sposobnosti i pojačava djelovanje sedativa i hipnotika. Dugotrajna upotreba većih količina alkohola štetno djeluje na srčani mišić, dok vrlo umjerena svakodnevna potrošnja smanjuje rizik bolesti koronarnih arterija. Utjecaj alkohola na ponašanje vrlo je različit, a ovisi o dozi, mentalnom stanju osobe i okolini. Najčešće promjene su življe i društvenije ponašanje, opuštanje, euforija i agresivno ponašanje. Alkohol smanjuje koordinaciju pokreta, povećava samopouzdanje, smanjuje pamćenje, koncentraciju, sposobnost opažanja i koordinaciju pokreta. Visoka doza alkohola može uzrokovati nepovezan govor i halucinacije. Dugotrajno uživanje alkohola može uzrokovati neurološke, mentalne i tjelesne poremećaje te nedostatke vitamina i elemenata u tragovima. Alkohol je i faktor rizika za razvoj karcinoma. Djeluje teratogeno pa je konzumiranje alkohola u trudnoći vrlo opasno. Redovitim uživanjem alkohola razvija se tolerancija te tjelesna i psihička ovisnost (alkoholizam). Suvremena terapija alkoholizma je kombinacija medicinskih, psiholoških i psihosocijalnih metoda koje se primjenjuju u organiziranom sustavu, a ima za cilj postizanje i održavanje apstinencije i uklanjanje poremećaja nastalih zbog kroničnog uzimanja alkohola. U terapiji alkoholizma upotrebljavaju se sljedeći lijekovi: disulfiram (uzrokuje mučnine i povraćanje pri istovremenoj primjeni lijeka i alkohola), benzodiazepini i antidepresivi (ublažavaju apstinencijski sindrom), naltrekson (smanjuje želju i potrebu za alkoholom u apstinencijskoj krizi), fluoksetin (smanjuju dnevni unos alkohola u početnoj fazi alkoholizma), emetici u kombinaciji s alkoholnim pićem (razvijaju odbojnost prema alkoholu) i antipsihotici (uklanjaju halucinacije uzrokovanih kroničnim alkoholizmom).

akohol; alkoholizam; toksičnost

nije evidentirano