hrvatski

Doprinos poznavanju uzročnika i procesa maligne transformacije na modelu mijeloidne leukemije miša

Mijeloidnu leukemiju moguće je prenijeti u miševe soja RFM leukemičnim stanicama ali i bestaničnim nadtalogom neozračenih stanica ili prethodno ozračenih vrlo visokom dozom UVC svjetla ili X-zraka. Pri tome bestanični nadtalog gubi infektivnost na temperaturi od 50oC ili višoj, dok nakon filtriranja kroz filtere veličine pora 0.22 i 0.45 mikro m ostaje infektivan ali životinje ugibaju od tumora različitih od ML. Bestaničnim nadtalogom moguće je izazvati četiri druga tipa leukoza različita od izvorne mijeloidne leukemije. Tijekom rasta mijeloidne leukemije razlikovane su dvije faze - neterminalna i terminalna faza. Jedna skupina leukemičnih stnaica iz terminalne faze je otporna na izlaganje visokoj dozi UVC svjetla i najveći broj stnaica iz te faze ne umire apoptozom, dok u neterminalnoj fazi leukemije veći broj stanica ulazu u apopotozu. Za opisane pojave mogu biti odgovorni onkoproteini i tumor-supresorski proteini. Onkoproteine c-Myc i Bcl-2 te tumor-supresorski protein p53 divljeg i mutiranog tipa očituje veći broj stnaica neterminalne faze i značajno manji broj stnaica terminalne faze. UVC svjetlo pak ne potiče očitovanje navedenih proteina. U nadtalogu stanica mijeloidne leukemije i nakon izlaganja vrlo visokoj dozi UVC svjetla od 64 kJ/m2 ostaje jako izražen protein veličine oko 55 kDa i niskomolekularna RNA. Nadalje, u genomu stnaica mijeloidne leukemije nazočne su U5 i U3 regije LTR krajeva retrovirusa, što uz prethodno opisane nalaze svakako pridonosi brzom razvoju bolesti za 10 do 12 dana kao i prijenosu leukemije bestaničnim putem.

Mijeloidna leukemija miša; virus; UVC svjetlo; apoptoza; proteini c-Myc; Bcl-2; p53; metoda PCR; LTR krajevi retrovirusa

nije evidentirano