hrvatski

Položaj i uloga tradicije u konstrukciji identiteta: primjer Sinjske alke

Polazeći od ideje kako je važnost neke tradicije kao čimbenika identiteta ovisna (i) o povijesnim, političkim, kulturnim i drugim okolnostima, u izlaganju ću se baviti mjestom i ulogom Sinjske alke u konstruiranju raznovrsnih (kolektivnih) identiteta. Dostupna građa pokazuje kako je već od početka 19. st. postojala svijest o Alki kao tradiciji, a time i kao bitnom čimbeniku identifikacije lokalne zajednice. U kasnijemu razdoblju, sve do današnjih dana Alka je, ostajući i na razini lokalnog, postala i manje ili više istaknutim elementom nad-lokalnih (regionalni, nacionalni) identiteta. Važno je pritom naglasiti kako su konstrukcije identiteta na njoj zasnovane uvijek do određene mjere bile (i jesu) uvjetovane danim povijesnim, političkim i/ili kulturnim trenutkom. Nužnost povezivanja prošlosti i sadašnjosti u cilju održavanja identiteta lokalne zajednice nameće pitanje omjera u kojemu se tradicijske i aktualne vrijednosti mogu Alkom javno prezentirati. S time se u vezi javlja i problem ukorijenjenosti identiteta u lokalnu varijantu tzv. "zlatnoga doba" - vrela iz kojega zajednica, posredstvom različitih mehanizama (u konkretnom slučaju riječ je, među ostalim, o usmenim predajama, prostoru, ritualima, te specifičnim rekvizitima i terminima vezanim uz Alku) prenošenja sjećanja crpi uzore za aktualno djelovanje. Posebnost Alke jest u tome što istovremeno predstavlja i način artikulacije tih uspomena i mehanizam njihova prenošenja.

Sinjska alka; tradicija; identitet

nije evidentirano