hrvatski

Primjena mikrofragmentiranog masnog tkiva sa stromalnom vaskularnom frakcijom u liječenju oštećenja zglobne hrskavice: Iskustva liječnika Specijalne bolnice Sv. Katarina

Osteoartritis (OA) jest degenerativna bolest zglobova u čijoj podlozi glavnu ulogu ima oštećenje zglobne hrskavice. Kao posljedica oštećenja hrskavice dolazi do preraspodjele opterećenja, karakterističnih promjena koje se očituju radiološki, a klasificiraju se posebnim bodovnim sustavima. Ova je bolest iznimno važna s obzirom na to da je jedan od vodećih uzroka invalidnosti u modernom svijetu. Liječenje OA dugo se vremena temeljilo isključivo na modulaciji bola i u najtežim slučajevima ugradnjom totalne endoproteze. Nove spoznaje idu u prilog velikom napretku na polju tkivnog inženjeringa i regenerativne medicine, a jedna od metoda koja je u središtu interesa jest i primjena matičnih stanica u liječenju OA. Riječ je o stanicama koje imaju sposobnost diferencijacije u specijalizirane stanice, a od posebnog su interesa mezenhimalne matične stanice (MSC) koje u određenim uvjetima in vitro mogu formirati koštano, hrskavično, masno ili mišićno tkivo. Zbog njihovih posebnih svojstava koja se očituju na mjestu ozljede (protuupalno, imunomodulacijsko itd.), ponajprije zbog lučenja niza bioaktivnih faktora, otac mezenhimalnih matičnih stanica Arnold Caplan predlaže promjenu njihova naziva u medicinal signaling cells. Vodeći se najsuvremenijim metodama dijagnostike i liječenja, u Specijalnoj bolnici „Sv. Katarina“ provedeno je kliničko istraživanje koje je uključivalo terapeutski postupak primijenjen na 17 pacijenata s osteoartritisom koljena. Postupak je uključio lipoaspiraciju i fizikalnu manipulaciju masnog tkiva kojim se dobiva mikrofragmentirano masno tkivo koje sadržava stromalnu vaskularnu frakciju (SVF). Stromalna vaskularna frakcija obiluje brojnim stanicama, uključujući i MSC, pericite, endotelne progenitorske stanice, limfocite T, limfocite B, mastocite, makrofage i dr. Dobiven SVF, prema načelima point of care, odmah se aplicirao u zglobove s ciljem poticanja regenerativnih procesa u koštanom i hrskavičnom tkivu. Procjena stanja pacijenata radila se 29Primjena mikrofragmentiranog masnog tkiva sa stromalnom vaskularnom frakcijom u različitim intervalima: prije primjene terapije te tri, šest i dvanaest mjeseci nakon terapije. U procjenjivanju stanja rabila se vizualno-analogna ljestvica (VAS) bola u mirovanju i kretanju, mjerenje CRP-a u krvi, MRI metoda oslikavanja hrskavice kontrastnim sredstvom (dGEMRIC) koja je neizravno prikazala količinu glikozaminoglikana (GAG) u hrskavici i profil glikozilacije IgG protutijela iz krvi i sinovijalne tekućine kao vrlo osjetljiv biomarker akutnih i kroničnih upala. Rezultati dobiveni metodom dGEMRIC pokazuju da je ova terapijska metoda statistički znakovito povećala koncentracije GAG-a u više od pola provedenih mjerenja, dok je statistički značajan pad u koncentraciji GAG-a vidljiv u manje od 4 % mjerenja. U skladu s tim rezultati našeg istraživanja sugeriraju da primjena autolognog mikrofragmentiranog masnog tkiva sa stromalnom vaskularnom frakcijom kod pacijenata s OA povećava GAG u hijalinoj hrskavici, što prati smanjenje bola te poboljšanje pokretljivosti promatranih pacijenata. Na mjestima potpuno uništene hrskavice, prema očekivanju, nije bilo zabilježenih promjena vrijednosti glikozaminoglikana nakon primjene terapije. Iako se moguće djelovanje MSC-a tumači dvojako: prvo, putem diferencijacije MSC u hondrocite, a drugo putem parakrine sekrecije bioaktivnih čimbenika koje luče MSC i koji uzrokuju pojačan odgovor hondrocita, naše istraživanje govori u prilog drugom navedenom mehanizmu. Naime, tijekom istraživanja je zabilježen porast koncentracije GAG-a važnog za kvalitetu same hrskavice, i to na mjestima gdje su prije primjene bili prisutni hondrociti. Na mjestima gdje početno nisu bili prisutni hondrociti, nije se povećala razina GAG- a. Osim toga, tijekom istraživanja nisu pronađene statistički znakovite promjene udjela pojedinih N- glikana u analizi glikoma IgG-a u krvi i sinovijalnoj tekućini uzetih u različitim intervalima. Rezultati analiza glikoma IgG-a iz krvi govore da je do porasta razine GAG-a došlo zbog lokalne primijene terapije, bez sustavne promjene profila IgG glikoma. Također, analiza N- glikanskog profila IgG-a iz krvi i sinovijalne tekućine dokazala je da se primjenom ove terapije ne razvijaju lokalni i sustavni upalni odgovor.

mezenhimalne matične stanice, osteoartritis koljena, masno tkivo, regenerativna medicina, dGEMRIC, glikozaminoglikani, hrskavica

nije evidentirano