hrvatski

Glikobiologija psihološkog stresa

Kada je izložen stresu, ljudski organizam preraspodjeljuje svoje energetske izvore u očekivanju nadolazeće opasnosti. Pri tome se najviše aktiviraju motorički i osjetilni sustavi, dok su probavni, imuni, reproduktivni te ostali sustavi koji nisu nužni u situaciji izravne opasnosti privremeno prigušeni. To je naravno korisno u situaciji stvarne fizičke opasnosti, no ukoliko takvo stanje traje predugo, ili se ponavlja previše često, neminovno dolazi do oštećenja prigušenih sustava. Stres i njegove posljedice jedan su od ključnih problema suvremenog društva. Između jedne i dvije trećine svih posjeta liječniku posljedica su stresa. Brojna epidemiološka i eksperimentalna ispitivanja provedena tijekom proteklih godina jasno su dokumentirala vezu između stresa i pojave, odnosno razvoja brojnih bolesti, a nedavne studije procjenjuju da su i do dvije trećine svih posjeta liječniku uzrokovane stresom. Intenzivna istraživanja molekularnih mehanizma odgovora na psihološki stres koja se provode u velikom broju laboratorija postupno razjašnjavaju vezu između stresa i njegovih posljedica. Čini se da su glikokonjugati i njihovi receptori lektini značajno uključeni u taj proces. Detaljno razumijevanje biokemijskih osnova tih složenih procesa otvorit će mogućnost razvoja novih lijekova kojima bi se mogle ublažiti neke od negativnih posljedica stresa.

stres; biokemija; glikobiologija

nije evidentirano