engleski

Activation of signalling molecules in carcinogenesis

Tijekom posljednjeg desetljeća bazična istraživanja raka svojim su rezultatima dovela do značajnih napredaka u našem razumijevanju biologije i genetike raka. Jedna od najznačajnijih spoznaja bila je ona da programirana smrt stanice (apoptoza) i geni koji su uključeni u ovaj proces snažno utječu na maligni fenotip. Apoptoza je prirodan proces uklanjanja neželjenih stanica, poput onih s potencijalno štetnim mutacijama ili s poremećenom kontrolom tijeka staničnoga ciklusa. Poremećaji u procesu apoptoze mogu utjecati na osjetljivu ravnotežu između proliferacije stanica i njihovog umiranja, što može dovesti do razvoja različitih bolesti pa i raka. Kod mnogih tipova tumora prisutne su inaktivirajuće mutacije u pro-apoptotičnim proteinima ili je potaknuta ekspresija anti-apoptotičnih proteina, što dovodi do nekontroliranog rasta tumora i do nemogućnosti stanice da odgovori na stresne poticaje, na štetne mutacije i na oštećenja DNA. Izbjegavanje stanice da umre programiranom smrću prepoznato je danas kao jedna od šest najvažnijih promjena u fiziologiji stanice koje dovode do malignoga rasta i značajka je većine, ako ne i svih, tipova tumora. Provode se brojna istraživanja kako bi se što potpunije razjasnio mehanizam apoptoze, a sve u svrhu pronalaženja novih biokemijskih biljega koji bi se mogli koristiti u ranom dijagnosticiranju tumora te razvijanja novih terapijskih pristupa u liječenju različitih vrsta tumora, a koji bi bili manje toksični i mutageni od već postojećih. Istražuju se različite molekule koje sudjeluju u procesu apoptoze, posebice receptori smrti koji se nalaze na površini stanice i potiću apoptozu, Bcl-2 proteini koji imaju značajnu ulogu u mitohondrijskom putu apoptoze, kaspaze koje su glavni izvršitelji procesa apoptoze te endogeni inhibitori kaspaza. Tijekom predavanja govorit će se o nekim od ovih potencijalno obećavajućih signalnih molekula koje bi mogle imati važnu ulogu u dijagnostici i/ili u liječenju različitih vrsta tumora.

apoptosis; carcinogenesis

nije evidentirano