hrvatski

Aldous Huxley u predgovorima Vinka Kriškovića

U ovoj studiji autorica se bavi jednim od središnjih područja zanimanja Vinka Kriškovića (1862.-1952.), značajnog ali nakon Drugoga svjetskog rata uglavnom prešućivanog posrednika engleske književnosti u hrvatskoj kulturi i književnosti. Riječ je naime o Kriškovićevim predgovorima za vlastite prijevode Huxlejevim pripovijestima i esejima. S obzirom na njegovu naobrazbu i stučne sklonosti razumljivo je što je Kriškovićeva pozornost usmjerena u prvom redu ka značenjskom sustavu Huxleyjeva djela, i to posebice k idejnim/ontološkim sastavnicama u čemu prevladavaju socijalna, politička te ponešto književnopreskriptivna poruka ; na njima se temelje glavni Kriškovićevi poticaji za bavljenje Huxleyjem. Značenje područja izražajnih jedinica Huxleyjevih tekstova u Kriškovićevoj interpretaciji nije zanemarivo (posebice se to ogleda u tumačenju kompozicije Huxleyjevih romana), ali primjedbe koje čine to područje u obrađenim su predgovorima međusobno nedovoljno povezane, nesustavne. Premda je Kriškovićev pristup dostupnom mu književnom stvaralaštvu engleskoga pisca pozitivistički, lišen istinske stručne kritičnosti, on je značajan stoga što je u svoje vrijeme bio odista pionirski: koncem tridesetih godina XX. stoljeća pomoću Kriškovićevih je predgovora i prijevoda djelo glasovitoga Aldousa Huxleyja konačno dospjelo do širega kruga hrvatske čitateljske publike.

Aldous Huxley; Vinko Krišković; predgovori; Kriškovićevi prijevodi; hrvatski jezik; pripovijesti; eseji

nije evidentirano