hrvatski

Emma, Emilia, Emily (komparatistička skica za povijest ženske žudnje)

Ova komparatistička studija polazi od pitanja žudnje kao poveznice među značenjskim sastavnicama likova Emme (Bovary), Emme Woodhouse (iz istoimenog romana Jane Austen), Emilije (iz Shakespeareova Othella) te Emily (Dickinson) (1819.-1892.), američke pjesnikinje. Poigravajući se imenima predmetnih „junakinja“ – prvim trima kao proizvodima fikcije i četvrtom – mističnom devetnaeststoljetnom autoricom za ono doba avangardnih stihova poznatom (i) po „literariziranoj“ egzistenciji – autorica je uvjerenja kako je ova četvorka ilustrativan dio obrasca predmeta zanimanja kritike – od psihoanalitičke do feminističke - koje tumače da je „subjekt, gonjen žudnjom, zauvijek podvojen“ (G. E. Slethaug). Ovdje je dakle riječ o ženama-likovima i ženama-autori(ca)ma slučajno povezanima istim korijenom imena ; o „čudovištima“ i „vješticama“ (ili „sveticama“?) koje su, u slučaju da su proizvod ženske mašte, često tumačene kao „dvojnice“ vlastitih stvarateljica, autobiografski izdanci ili barem produžeci njihove „nesvjesnosti“ (Kate Miller). No, ovdje se razglaba i o likovima koji su proizvodi muškoga uma, no perspektiva iz koje su ocrtani svjedoči o tomu da se autori muškoga spola mogu distancirati od tzv. „falocentričnih estetičkih kriterija“ i zagrabiti u žensku esenciju na način koji nije apriorno optužujući i pristran.

komparativna književnosti; Emma/Emily; Shakespeare (Emilija); Flaubert (Emma Bovary); Jane Austen (Emma Woodhouse); Emily Dickinson

nije evidentirano