hrvatski

Utjecaj programa mršavljenja na parametre oksidacijskog stresa kod pretilih bolesnika

Uvod: Oksidacijski stres je odgovoran za patogenezu mnogih bolesti i stanja, među kojima je i pretilost. Oksidirani LDL (oxLDL) i antitijela na oksidirani LDL (OLAB) su do danas korišteni kao pokazatelji oksidacijskog stanja odgovornog za proces ateroskleroze. Nekoliko radova je koristilo njihov omjer(OLAB/oxLDL), što je dalo jasniju sliku oksidacijskog stanja organizma (1). Svrha rada: Istražiti utjecaj mediteranske i standardne hipolipemičke dijete na oksidacijski stres izražen omjerom OLAB/oxLDL u pretilih bolesnika uključenih u program mršavljenja. Metode: Bolesnici Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Kliničke bolnice Dubrava bili su randomizirani na mediteransku dijetu (MD) ili standardnu hipolipemičku dijetu (SHL). Tijekom jednotjednog boravka u dnevnoj bolnici, obje su grupe bile savjetovane i educirane od strane dijetetičara, kliničkih farmaceuta i endokrinologa. Na početku, te tijekom godine dana praćenja, bolesnicima je uzet uzorak krvi za određivanje oxLDL-a i OLAB-a ELISA metodom, iz čega je izračunat omjer OLAB/oxLDL. Također su bila provedena antropometrijska mjerenja i mjerenje krvnog tlaka. Podaci su uneseni i statistički obrađeni korištenjem SPSS verzije 20.0 (SPSS Inc, Chicago, III). Rezultati: Od 124 randomizirana bolesnika, 84 (67, 7%) je završilo 12-omjesečni program. Omjer OLAB/oxLDL, na uzorku od nasumce odabranih 60 bolesnika, za grupu na MD iznosio je 1, 26±0, 99 na početku, 1, 30±1, 18 nakon 1 mjesec, te 1, 49±1, 70 nakon 12 mjeseci, dok su za bolesnike na SHL dijeti, te vrijednosti bile: 1, 19±1, 19, 1, 08±1, 24 i 1, 35±1, 41. Nije nađena statistički značajna razlika među dijetama, (p=0, 617) niti kroz vrijeme (p=0, 390), iako je tijekom 12 mjeseci došlo do rasta OLAB/oxLDL za obje dijete. Prosječno smanjenje tjelesne mase nakon 12 mjeseci bilo je 6, 76±7, 55 kg za skupinu na MD i 4, 81±6, 80 kg za skupinu na SHD, što nije rezultiralo statistički značajnom razlikom (p=0, 220). Smanjenje sistoličkog krvnog tlaka iznosilo je 6, 55±18, 95 mmHg za MD skupinu, te -2, 69±18, 37 za SHD skupinu (p=0, 351), a dijastoličkog krvnog tlaka -3, 09±16, 17 mmHg za MD skupinu, te -2, 69 mmHg za SHD skupinu (p=0, 150). Zaključak: iako nije primijećena statistički značajna razlika među dijetama, obje dijete su dovele do povećanog omjera OLAB/oxLDL, što upućuje na pozitivno ateroprotektivno djelovanje. Program mršavljenja se također pokazao učinkovit u smanjenju tjelesne mase i kontroli krvog tlaka neovisno o vrsti dijete, što sveukupno doprinosi smanjenju rizičnih čimbenika za razvoj komplikacija u pretilih bolesnika.

oksidacijski stres ; oxLDL ; pretilost

nije evidentirano