hrvatski

Zakup - specifičan hrvatski model privatizacije javnih ljekarni u državnom vlasništvu

Krajem prošlog stoljeća sve europske države u tranziciji našle su se pred problemima koje nosi dugotrajni proces promjene vlasništva u sustavu zdravstva. Taj proces je vrlo složen i o njegovoj uspješnosti izravno zavisi dostupnost, kvaliteta i ukupna učinkovitost zdravstvene skrbi pučanstva. Hrvatska nije pristupila brzoj i radikalnoj privatizaciji javnog zdravstvenog sektora. Privatizacija djelatnosti u ljekarništvu omogućena je 1996. godine donošenjem Pravilnika o uvjetima za davanje u zakup zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite, ljekarni i lječilišta. U razdoblju od 1997. do 1999. godine zakup je proveden u 110 ljekarni što je samo jedna trećina od ukupnog broja ljekarni predviđenih za zakup. Zbog nedorečenosti postupka davanja u zakup, proces je bio usporen, stoga je tijekom 1999. godine produžen s trogodišnjeg na petogodišnji rok (do kraja 2001. godine). Od ukupnog broja zakupljenih ljekarni, u 66 ljekarni zakupac je jedan magistar farmacije, u 24 ljekarne zakupci su dva magistra farmacije, u 16 ljekarni po tri, a u po dvije ljekarne u zakupu su četiri odnosno pet magistara farmacije. Najznačajniji problemi u provođenju postupka davanja ljekarni u zakup bili su slijedeći: nepostojanje kriterija za odabir ljekarni za zakup i kriterija za određivanje iznosa zakupnine, nezainteresiranost i strah magistara farmacije da iskoriste povlašteni zakup zbog nelikvidnosti državnog zdravstvenog osiguranja, te otpor rukovodstva ustanove u donošenju programa i provedbi procesa zakupa.

Privatizacija; Model zakupa; Javno ljekarništvo; Farmaceutski sektor

nije evidentirano