hrvatski

Uloga oksidacijskog stresa u razvoju cervikalne intraepitelne neoplazije

Infekcija humanim papiloma virusom visokog rizika je nužna, ali tek ako je udružena s drugim čimbenicima dovodi do nastanka i napredovanja cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN). Istraživanja su pokazala promjene u lipidnoj peroksidaciji i antioksidacijskim sustavima organizma te su potvrdila prisutnost oksidacijskoga stresa u žena s CIN-om i rakom vrata maternice. Povećani oksidacijski stres smatra se mogućim čimbenikom za razvoj i napredovanje CIN-a, ali i jednim od čimbenika razvoja raka vrata maternice. Sluznica vrata maternice inficirana humanim papiloma virusom izložena je reaktivnim spojevima kisika (ROS) i reaktivnim spojevima dušika (RNS) koje zajednički označujemo nazivom RONS. RONS nastaju u oksidacijskim procesima u stanici, primjerice pri redukciji molekularnog kisika u vodu u mitohondrijima te u vrijeme mikrosomalne peroksisomalne oksidacije. Osim toga, RONS nastaju tijekom upale, infekcije, imunosnih reakcija, izlaganjem ultravioletnom zračenju, ionizirajućemu zračenju te kod mehaničkog i kemijskoga stresa. U normalnim uvjetima između stvaranja i neutralizacije RONS-a postoji ravnoteža koja osigurava minimalne promjene bioloških molekula. U stanicama i tkivima postoje antioksidacijski sustavi koji uklanjaju ove spojeve. Oksidacijski stres nastaje kada stvaranje RONS-a preraste sposobnost antioksidacijskih sustava da uklone te spojeve te dolazi do njihove reakcije s biološkim molekulama (proteini, lipidi i DNA), uz molekulske i fiziološke promjene. U procesu karcinogeneze biokemijski učinci RONS-a očituju se genskim oštećenjima, strukturnim oštećenjima proteina te promjenom funkcije proteina zbog promjene transkripcije gena. Obično se pretpostavlja, premda nema sigurnih znanstvenih dokaza, da stanje stanice u ranim fazama virusne infekcije (faza virusne adsorpcije, faza ulaska virusa u stanicu i faza virusne ekspresije) čini ključni događaj za ishod infekcije humanim papiloma virusom koja će, ovisno o tome, rezultirati spontanim ozdravljenjem, produktivnom infekcijom ili neoplastičnom transformacijom. Nakon virusne infekcije, temeljne točke u karcinogenezi jesu uspješnost i točnost replikacije DNA. Oksidacijski stres može snažno utjecati na replikaciju DNA, pri čemu će se stvoriti uvjeti za učinkovitu virusnu integraciju u stanicu domaćina. Udružen s virusnim onkogenim djelovanjem oksidacijski stres stvara sinergističko okruženje pogodno za umnažanje i integraciju HPV-a u stanicu domaćina. Nadalje, oksidacijski stres sudjeluje u potiskivanju apoptoze, što je temeljni mehanizam za razvoj karcinogeneze, tj. dopuštanja opstanka transformiranih klonova. Stoga se smatra da postoji sinergistički učinak genotoksičnoga djelovanja oksidacijskoga stresa i genomske nestabilnosti stanice izazvane infekcijom humanim papiloma virusom na jednoj ili više molekulskih faza neoplastične inicijacije i njezine progresije.

oksidacijski stres; cervikalna intraepitelna neoplazija

nije evidentirano