hrvatski

Kiralnost lijekova – koju tajnu skriva trodimenzionalna struktura lijeka?

Kiralnost je svojstvo molekula kojima nedostaje ravnina ili centar simetrije. Te molekule posjeduju jedan ili više kiralnih centara (najčešće atom ugljika na koji su vezana četiri različita atoma ili skupine atoma). Molekule koje se odnose kao predmet i njegova zrcalna slika nazivaju se enantiomeri, a smjesa dvaju enantiomera u molarnom omjeru 1:1 racemičnom smjesom. Svijet je spoznao važnost kiralnosti lijekova 1960-ih godina, nakon „talidomidske katastrofe“. Racemat talidomida davao se trudnicama u prvom tromjesečju kao sedativ i antiemetik. Kasnije se spoznalo da je samo R-enantiomer odgovoran za terapijski učinak, dok je S-enantiomer teratogen. Prema tome, postalo je jasno da se dva enantiomera istog lijeka moraju smatrati dvama različitim lijekovima i da je bolje da se novi kiralni lijekovi registriraju kao čisti enantiomeri. Enantiomeri nekog lijeka znatno se razlikuju u farmakološkom djelovanju, ali i u farmakokinetici. Te razlike su rezultat različitog afiniteta bioloških molekula (primjerice enzima, receptora, proteina plazme i transportnih proteina) prema pojedinom enantiomeru. Od 2001. do 2010. FDA je odobrio devet čistih enantiomera lijekova koji su se do tada primjenjivali u terapiji kao racetične smjese. Na taj način je „produžen“ patent originalnog racemičnog lijeka na način da je čisti enantiomer odobren uoči isteka njegovog patenta. Ovakav način registriranja lijekova kao čistih enantiomera naziva se „kiralna zamjena“. Godine 1992. udio čistih enantiomera u ukupnom broju novoregistriranih lijekova iznosio je 40 %, dok je 2010. godine njihov udio bio oko 70 %. Preko 50 % lijekova koji se danas nalaze u terapiji je kiralno. Enantiomerno čisti lijekovi smatraju se djelotvornijima i sigurnijima u svojoj primjeni u odnosu na racemične smjese. Međutim, u organizmu može doći do njihove djelomične ili potpune racemizacije.

kiralni lijekovi, talidomid, enantiomer

nije evidentirano