hrvatski

Posrednici spasenja: Senjska Spovid općena iz 1496. godine

Rad se bavi komunikacijskim i društvenim aspektima sakramenta ispovijedi u srednjem vijeku, na temelju glagoljaškog prijevoda Confessionale generale Michelea Carcana iz Milana, tiskanog u Veneciji 1484. U glagoljaškoj verziji to se djelo zove Spovid općena, a tiskano je u Senju 25. travnja 1496. godine, u prijevodu Jakova Blažiolovića, u tiskari Blaža Baromića. Penitencijalna literatura doživjela je nagli uzlet krajem 15. stoljeća, upravo u vrijeme kada se pojavljuje glagoljaška Spovid općena. Tako je ovaj priručnik svjedočanstvo komunikacije između zapadne kršćanske tradicije na latinskom jeziku i glagoljaške duhovnosti na hrvatskom jeziku. Iz potreba za obrazovanjem klera u novom pastoralu proizašla je bujica literature s uputama za ispovjednike i pokajnike, uglavnom priručnika s praktičnim savjetima o vođenju ispovijedi. Ti su priručnici napisani za svećenike, ali se iz njih dade iščitati i katekizam običnog puka, odnosno njihov uvid u katoličku doktrinu i moralku. Svećenik-ispovjednik bio je nadmoćan pokajniku, jer je on bio taj koji je vodio ispovijed i podjeljivao odrješenje od grijeha. Štoviše, posredovao je između vjernika i Crkve, odnosno Boga. On je bio sudac, ali i liječnik duše, učitelj, a često i sugovornik i prijatelj. To se sve očituje i u Spovidi općenoj koja u sebi ujedinjuje ispit savjesti, katekizam i duboko promišljanje ljudskih postupaka.

srednji vijek; glagoljaštvo; vjera; ispovijed

nije evidentirano