hrvatski

Marko Antun de Dominis - izuzetnik našeg podneblja

Rabljanin Marko Antun de Dominis (1560.-1624.), senjski biskup, splitski nadbiskup, dekan windsorski, jedna je od najznačajnijih duhovnih pojava Europe početkom 17. stoljeća, čije su ideje više stoljeća prethodile njegovu vremenu, a život ostao zamagljen mnogim nepoznanicama i predrasudama. U vremenu kada se Reformacija utvrdila, a Protureformacija bila u punom zamahu, kada je Europa duhovno, vjerski i politički raslojena i razdirana vjerski motiviranim ratovima, na istočnoj periferiji katoličkog utjecaja, javlja se Marko Antun de Dominis tražeći način mogućeg pomirenja među raskolima razjedinjenim kršćanskim crkvama. Vođen idejom ujedinjenja, Dominis postavlja pitanje o biti i naravi kršćanske zajednice, a istražujući crkvi primjereno organizacijsko ustrojstvo, postavlja problem odnosa crkve i države, te time relevantno pitanje epohe. Izmirenje i ujedinjenje svih kršćanskih crkava Dominis postavlja kao svrhu i krajnji cilj svog djelovanja - u viziji zajednice kojoj bi cilj trebao biti sloboda i zadovoljstvo njezinih subjekata, jer smatra da samo duhovna zajednica osnovana na demokratskim principima prvobitnog kršćanstva, a utemeljena na osnovnim principima Istine, Ljubavi i Slobode, može omogućiti smislen i svrhovit život čovjeka i ljudske zajednice u miru.

Dominis; crkva; kršćanstvo; ujedinjenje

nije evidentirano