hrvatski

Vrijeme i okolnosti nastanka srednjovjekovnih kartulara u Hrvatskoj

Cilj je ovoga rada pokazati u kojem su vremenu napisani i pod kojim su okolnostima nastali srednjovjekovni kartulari u Hrvatskoj. To je pitanje od velike važnosti za hrvatsku medievistiku iz razloga što se upravo u kartularima nalaze pohranjeni brojni podatci koji svjedoče o srednjovjekovnoj hrvatskoj državi, Crkvi, društvu, jeziku i kulturi. A upravo definiranjem vremena i okolnosti njihova nastanka dobivamo pouzdan oslonac da ih bolje vrjednujemo kao dragocjen izvor za hrvatsku i uopće povijest srednjega vijeka. Usredotočit ćemo se na nekoliko kartulara koji su bili, i jesu, predmet istraživanja hrvatskih i pojedinih inozemnih povjesničara. Većina kartulara, predmet ove analize, napisana je latinskim jezikom i pismima, no ovdje će se uzeti u obzir i oni pisani (staro)hrvatskim jezikom na glagoljici i hrvatskoj ćirilici (tzv. bosančici). Sve to samo još jedanput zorno pokazuje hrvatsku, poglavito srednjovjekovnu, tropismenost i trojezičnost (HERCIGONJA 1985 ; 1994 ; 2006). Polazište pri ovako definiranim istraživačkim pitanjima zasniva se na paleografskoj, diplomatičkoj i kronološkoj analizi kartulara uz uvažavanje rezultata kodikologije te pravne povijesti i jezikoslovlja. Doduše, izuzetak će bit kad se bude govorilo o Bašćanskoj ploči jer je ona, za razliku od drugih, epigrafski spomenik, no s jasnom naznakom da njezino ishodište treba tražiti u nesačuvanim samostanskim zapisima. Prvim poglavljem definirat će se pojam ''kartular'' kako bi dobili što jasniju sliku o toj diplomatičkoj kategoriji jer u literaturi se možemo susreti neki puta s dosta uskim, a drugi puta, pak, s vrlo širokim tumačenjem ovoga termina. Slijedi potom dio posvećen kartularima koji su poznati iz naše povijesti bilo u cijelosti, fragmentarno ili samo po naslovu. U trećem i četvrtom – središnjim poglavljima – nakon pregleda historiografskih rezultata i mišljenja izvršit će se pripadajuća analiza svakog kartulara zasebno kako bi se time dobile što točnije spoznaje o vremenu njegova nastanka. Zatim slijedi i povijesna kontekstualizacija tih rezultata s ciljem dobivanja mogućih odgovora po pitanju okolnosti nastanka kartulara u srednjovjekovnom razdoblju hrvatske države. Zaključkom će se u osnovnim crtama sumirati prethodna dva poglavlja i pokušati definirati neke opće karakteristike analiziranih kartulara. Na kraju rada nalazi se popis izvora i literature korištenih u radu, kojemu nije za cilj dati potpunu bibliografiju radova (knjiga i članaka) o kartularima već prikazati u znanstveno-stručnome smislu one najvažnije. /Iz zaključka/ Nakon što smo pokušali odrediti vrijeme nastanka pojedinih kartulara, bilo točno godinom bilo približno ili, pak, samo stoljećem, te odgovoriti na pitanje koje su to okolnosti, poglavito političke i društvene, bile odlučujuće u nastanku navedenih kartulara – tada nam se nameće nekoliko činjenica kao zajedničke karakteristike promatranih spomenika: - hrvatski kartulari baštine praksu europskih kartulara – no, u vidu nacionalnog jezika i pisama čak ih premašuju ; - većina kartulara iz našega srednjega vijeka vezana je uz samostane, konkretno benediktinski red ; - sastavljani su za potrebe dotičnog samostana (kao samostanski memorijalni zapisi), a po potrebi na sudu su se prilagali kao pismeni dokaz u vidu zaštite vlastitih posjedovnih i drugih prava ; s druge strane problem povećanja broja isprava, potom često korištenje izvornika što dovodi do oštećivanja, a i problema pronalaska dotičnih u samostanskom arhivu, riješen je formom kartulara koji su kao zasebne knjige pružale preglednost svjedočanstva pravnih radnji, tj. dokumenata ; - sastavljani su iz razloga kako bi samostan dokazao zakonitost stjecanja svojih posjeda prema novoj političkoj vlasti (povijesne okolnosti, obnova kraljevske vlasti Arpadovići ; Anžuvinci) ; - zbog toga ne treba čuditi da kartulari u diplomatičkom pogledu (koncept, original, kopija), gledajući s obzirom na pravnu vrijednost, pripadaju u posebnu skupinu kopija.

srednji vijek; kartulari; Hrvatska

Kvalifikacijski rad na Poslijediplomskom znanstvenom (doktorskom) studiju hrvatske povijesti (smjer ''Srednji vijek'') Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rad je obranjen 28. veljače 2008. god. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, prof. dr. sc. Neven Budak i akademik Tomislav Raukar.