hrvatski

Villae rusticae i dokolica lova i ribolova

Gašenjem velikog ilirskog ustanka 6.-9. g. posl. Kr. počinje prava romanizacija od jadranske obale do Drave i Dunava. Veterani i drugi pojedinci dobivaju zemljišne posjede na kojima podižu gospodarske i ladanjske građevine, rimske villae rusticae. Društvena i pravna sigurnost omogućila je njihovu gradnju u brojnim obalnim i otočnim uvalama, pa i onim manjim i najudaljenijim poput Sveca, Biševa i drugih. Neki su posjednici živjeli u gradskim obalskim središtima, a na posjede su dolazili u berbama, ali i iz osobnog užitka u dokolici prirode, pa tako i lova. Jedan takav lovac prikazan je na pomalo rustičnoj nadgrobnoj steli Lucija Stacija Marcelina (CIL III3088+3089, Vrbanj na Hvaru). U desnoj ruci drži vinogradarski srp, a u lijevoj lovačko koplje. Do nogu su mu pas i jelen uz kantharos, a na rubnim dijelovima ploče, u reljefu, psi trče za zečevima. Pomalo rustičnim prikazom lokalnog klesara pokojnik je želio pokazati do čega mu je bilo stalo za života, a to su vinograd i lov. U drugom retku natpisa pronađenog 1976. kod crkvice Sv. Martina u Podstrani istočno od Splita piše: ius negabatur venandi/veniendi. Autor je to protumačio kao zabranu lova na dotičnom području, barem u neko doba godine, jer je ovo i u antici bio vinogradarski kraj. Poznate su takve zabrane lova u blizini naselja i na određenim površinama.

villa; natpis; lov; Grci; Rimljani; dokolica

nije evidentirano