hrvatski

&laquo ; NEODRŽIVI RAZVOJ&raquo ; ILI KAKO JE KRČENJE ŠUMA U RANOME NOVOM VIJEKU OMOGUĆILO ŠIRENJE ĐURĐEVAČKIH PIJESAKA U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ?

U izlaganju se analizira ekosustav istraživanog područja eolskih pijesaka južno od rijeke Drave, sa središtem na širem prostoru oko Đurđevca, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, blizu granice sa Mađarskom. Pri ovome istraživanju se otvara pitanje održivog odnosno neodrživog razvoja odnosno nije li slučaj otvaranja podravskih pijesaka (koji su se nalazili ispod humusnog sloja) primjer poremećaja ekosustava. Nestankom biljnog veznog materijala (korijenja) je ponovno došlo do eolske erozije i time do ponovnog javljanja pijeska na površini. Uzevši u obzir primjer &laquo ; suživota&raquo ; stanovništva sa pijeskom u srednjem vijeku moguće je razmišljati na način da ranonovovjekovno &laquo ; otvaranje&raquo ; pješčanih površina vjerojatno nije imalo samo veze s antropogenim faktorom pa možemo pretpostaviti da su uz njega vjerojatno utjecaj imale i klimatske promjene. Autor ostavlja mogućnost djelovanja antropogenih faktora na način da je promjena gospodarenja (i/ili primjena novih tehnika i agrarnih kultura) na ovim prostorima imale utjecaj na stvaranje &laquo ; golog&raquo ; pijeska, odnosno na njegovo otvaranje i pokretanje. Za ponovno vezivanje &laquo ; golog&raquo ; pijeska je trebalo mnogo napora, koji su sustavno bili provođeni od kraja 19. stoljeća. Sađene su biljke koje su se brzo prilagođavale životu na pijesku, a pri tome je vrlo važna bila akacija (koja ima veliku površinu korijenja koje spriječava migraciju pijeska). Te biljke su omogućile stvaranje humusnog supstrata u tlu. Time je bilo stvoreno plodno tlo na površini pijeska koje je u 20. stoljeću obraslo šumskom i travnom vegetacijom te različitim poljoprivrednim kulturama, što je zaustavilo daljnje širenje pijeska.

Đurđevački pijesci; eolski pijesci u Hrvatskoj; rani novi vijek; krčenje šuma; povijest okoliša; ekonomska povijest; održivi razvoj

nije evidentirano