hrvatski

Objektiviranje identiteta u procesu socijalne i političke mobilizacije periferije.

U poglavlju „Teorijsko-metodološka polazišta“ razlaže se temeljni interpretacijski okvir ovog rada: model simboličkih sukoba koje Simon Harisson dijeli na četiri idealnotipske paradigme unutar kojih suprotstavljene grupe manipuliraju simbolima ili kompleksima simbola. Poglavlje naslovljeno „Socijalna i politička mobilizacija hrvatskog dijela Istre u 1990-ima“ detektira glavne uzroke mobilizacije perferije (Istre) spram centra koje su glavni akteri Istarski demokratski sabor, te Hrvatska demokratska zajednica. Prijelaz etničke svjesnosti (awareness) u politički potaknutu povišenu etničku svijest (conciousness) rezultirao je redefiniranjem hrvatstva, pa onda i istrijanstva koje spram prvog postaje svojevrsna centrifugalna uvjetna unutarnja Drugost. Poglavlje „Dihotomizacija nominalnih i virtualnih identiteta u procesu mobilizacije periferije: Istrijani vs. Istrani“ prati simboličke borbe nad pojmovima „Istrijan“ i „Istranin“ u političkom diskursu od 1990-tih naovamo, te s time povezanim pomacima u značenjima tih pojmova. Poglavlje naslovljeno „Kultura i povijest: aktivirani diskursi identitetskog inženjeringa“ bavi se strategijama političkih aktera u interpretiranju kulturnih elemenata i povijesti kao diskursima uvučenima u konstrukciju, prije svega, istarskog identiteta. Poglavlje „'Mi se dižemo jer ne možemo dopustiti da budu veći Istrijani od nas': ritualne izvedbe u simboličkimn natjecanjima za (re)semantizaciju jedne pjesme“ sagledava simboličke sukobe koji se u 1990-ima i početkom ovog stoljeća vode oko pjesme visokog simboličkog ranga, današnje županijske himne „Krasna zemljo“. Monopolizacija pjesme od strane IDS-a dio je simboličkih zaliha koje ova stranka uspješno koristi na regionalnom političkom tržištu. Simboličke borbe koje prate prije svega lik koze obrađeno je u poglavlju „Građani nemojmo biit ovce, glasajmo za kozu / Cittadini, non siamo pecore, votiamo per la capra“: koza i boškarin u simboličkom sukobu“. Lik koze u političkim je borbama podvrgnut nizu simboličkih taktika od strane IDS-a, te njegovih oponenata koji kao protutežu instaliraju lik boškarina. Pretposljednje poglavlje „Prema reintegraciji: završetak tuđmanizma i dalje“ u svjetlu Turnerove socijalne drame interpretira kraj faze tuđmanizma kao početak (simboličke) reintegracije Istre u pomirenju sa centrom. Zaključak interpretira istrijanstvo u 1990-tima kao temeljni afektivni resurs glavnog nositelja regionalnog pokreta s početka 1990-ih, zajedno sa simbolima visokog semiotičkog ranga. Pored toga, konstruirano kao uvjetna unutarnja drugost ono je sredstvo kojim se pregovara sadržaj hrvatstva unutar liminalnog fenomena koji završava reintegracijom.

Istra; istrijanstvo; Istrijani; Istarski demokratski sabor; Hrvatska demokratska zajednica; regionalizam; nacionalizam; simboli; simbolička natjecanja; „Krasna zemljo“ koza.

nije evidentirano