hrvatski

Stereotipi i mitovi o ljudskim gubicima (žrtvama i stradalnicima) u ratovima tijekom 20. stoljeća na području bivše Jugoslavije

Stereotipi i mitovi o ljudskim gubicima nastalima u ratovima tijekom 20. st. na području bivše Jugoslavije osnažuje se nakon okončanja Drugoga svjetskog rata (primjerice i kroz nerazlikovanje žrtava i stradalnika), kada se u svijetu, a zbog ogromnih stradanja ljudi u tom ratu, i javlja te razvija viktimologija kao posbna znanstvena disciplina. Naravno, ljudski su gubici bili znatni i prije toga (u balkanskim ratovims i, posebno, Prvome svjetskom ratu), no tada su se još smatrali "prirodnom društvenom pojavom", uz negiranja stradanja "neprijatelja", a uzdizanja "našeg žrvovanja". Otuda i prve manipulacije, pa dijelom i mitovi u vezi s ljudskim gubicima. To još jača nakon 1945. godine, uz otvorena falsificiranja, proizvoljna određenja broja stradalih, prešućivanjima stradanja "drugih" i sl. I dalje je riječ samo o "našim žrtvama", dok se "opravdano i zasluženo" stradanje "nečasnog" neprijatelja posve zanemaruje. Izvan znanstvene domene problem se osnažuje izdiferenciranima nacionalnim, republičkim ili političkim "ključevima", što se nastavlja i u suvremenosti, a u vezi sa stradanjima nastalima pri raspadu bivše "druge" Jugoslavije.

Jugoslavija; 20 stolječe; ratni ljudski gubici; stereotipi i mitovi manipulacije sa žrtvama i stradalnicima

nije evidentirano