hrvatski

Svjedočanstvo o stvarnosti ili fikcija. Zadarski notari između formulara i prakse

Notari dalmatinskih komuna sastavljali su isprave u skladu s teorijom koju su naučili tijekom svog školovanja na onodobnim sveučilištima (Bologna, Padova i dr.). Na njihovo formiranje poseban utjecaj odigrale su i same zbirke formulara koje su korištene kao predlošci prilikom sastavljanja isprava poput zbirki najpoznatijih profesora notarskog umijeća (Rajnerije iz Perugije, Rolandin Pasagerijev i Salathiel iz Bologne), ali i njihovih nasljednika (poput Bencivennea, autora anonimnih Summa i dr.). Te su zbirke nastale kao rezultat rimskog prava na temelju Justinijanove redakcije (6. st.), ali u okviru proučavanja koje se odvijalo na sveučilištima tijekom 13. stoljeća. Zbog razlike u vremenu nastanka pravne teorije i njezine aplikacije zbirke pokazuju stanoviti nesklad s onime što se moglo naći u praksi. Sličan je problem bio i s kodifikacijom statutarnog prava u gradovima tog doba. Tako su i sačuvane isprave zadarskih notara svjedočanstvo o ovom sukobu stvarnosti i teorije, kao i onodobna statutarna kodifikacija u dalmatinskim gradovima. Notari su s jedne strane morali probleme s kojima su se susretali u svom radu riješiti u skladu s teorijom, dati im “ antički” karakter, iako društvo u kojem su djelovali nije s antikom imalo puno zajedničkog. U prilogu će se ovaj proces pokušati razraditi na konkretnim primjerima.

notarijat; srednji vijek; notarski formulari; Dalmacija; emfiteuza; pravna povijest

Rad na temelju izlaganja sa znanstvenog skupa Priče in pričevanja preteklosti, održanog u Kopru 24-26.09.2009.