hrvatski

Ban Ivan Mažuranić u Korespondenciji Rački – Strossmayer

Hrvatsku u XIX. st. u političkome, gospodarskom, crkvenom, znanstvenom, kulturnom i drugom pogledu obilježilo je nekoliko snažnih ličnosti. Među njima su i dr. Josip Juraj Strossmayer, dr. Franjo Rački i Ivan Mažuranić. To se vidi i iz Korespondencije Rački -Strossmayer, koju je F. Šišić objavio u izdanju JAZU (1928.-31.). U četiri knjige nalazi se niz do tada nedovoljno ili sasvim nepoznatih podataka o krucijalnim, prvenstveno političkim događajima druge polovice XIX. st. te o mnoštvu pojedinaca iz javnoga i drugog života. U Korespondenciji mnogo je prostora posvećeno i I. Mažuraniću. Govor je o njemu kao kancelaru, tj. predsjedniku Dvorskoga dikasterija, odnosno Hrvatske dvorske kancelarije u Beču, kao hrvatskome banu, kao članu Odbora za reviziju Hrvatsko-Ugarske nagodbe itd. Korespondencija otkriva otvorene antipatije Strossmayera i Račkoga prema Mažuraniću. Tako, primjerice, biskup ga ubraja u ljude koji suviše politiziraju, a na vijest o tome da će postati banom, oštro piše i strahuje da će poslovi zapinjati, jer da je Mažuranić neradnik, indolelentan, tiraničan, primorska prpošija ili, pak, vezano uz moguće Mažuranićevo odstupanje s mjesta bana, da je mlitavac. Na više mjesta u Korespondenciji vidljivo je kako Mažuranić pokušava popraviti svoju sliku. Rački je oprezniji te s dozom optimizma dodaje da će Mažuranića podržati, naravno, bude li radio u korist svoje zemlje, budući da je do sada korektno postupao, savjetujući se prije donošenja krucijalnih odluka. Ipak, nema povjerenja u Mažuranića, zbog njegove indiskrecije. Pisma Rački-Strossmayer otkrivaju nam, međutim, da su prvi predsjednik JAZU, znanstvenik, političar i kanonik F. Rački te političar, dobrotvor i biskup J. J. Strossmayer ipak bili i – «obični» ljudi. To lijepo ilustrira njihov odnos i mišljenje i prema Mažuraniću upravo u njihovoj Korespondenciji.

Ivan Mažuranić, Franjo Rački, Josip Juraj Strossmayer

nije evidentirano