hrvatski

Zrinska gora u ranome novom vijeku: kartografske percepcije

U hrvatskome kulturnom krajoliku nisu česti slučajevi planina (ili gora) koje svojim nazivima personificiraju aktere iz nacionalnog „panteona“. Petrova gora na Kordunu te Zrinska gora na Banovini/Baniji rjeđi su takvi primjeri. Polazeći od pretpostavke da naziv nije mogao nastati prije nego što su iz knezova Šubići postali grofovi Zrinski i to najprije u posjedovnom smislu (Zrinska gora, Zrinsko polje itd.), središnje je pitanje da li se i kako održao kontinuitet oronima Zrinska gora u razdoblju nakon što su Zrinski napustili ili izgubili svoje posjede u donjem Pounju, napose pod osmanskom vlašću te u razdoblju poslije Karlovačkog mira (1699.), tj. nakon reinkorporacije pokupsko-posavsko-pounsko-poglinskom međuriječja u bansku Hrvatsku, odnosno, u Bansku krajinu. Ovaj simboličkogeografski i ekohistorijski rad se vremenski odnosi prije svega na rani novi vijek (cca. 150. – 1800.), manje i na modernu epohu, a vrela su prije svega suvremene geografske karte različita podrijetla.

Zrinska gora; Banovina/Banija; rani novi vijek; simbolička geografija

Drago Roksandić i Hrvoje Petrić, urednici časopisa, autori su teksta "Uvodnik", odnosno, "Foreword", objavljena na hrvatskom i engleskom jeziku, na str. 5-7.