hrvatski

Prilog opusu Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljeća

Za istraživačkih radova u splitskoj katedrali 1998. i 2001., u pločniku kora pronađena su dva ranosrednjovjekovna mramorna pluteja. Oba prikazuju dvostruki motiv križa pod arkadom flankirana stablima života u donjem i rozetama u gornjem dijelu. Pluteji su prilikom objave povezani sa sličnima iz Splita i okolice. Radi se, međutim, samo o generičkim sličnostima kompozicijskih shema. Analiza detalja, specifičnih elemenata, načina klesanja, pokazuju da ta dva pluteja nemaju analogija u Splitu i bližoj okolici. Stoga svaki, najmanji detalj postaje ključan u pokušaju određivanja pripadnosti pluteja nekoj liturgijskoj cjelini ili nekoj radionici. U tom je smislu od izuzetne važnosti detalj križa-rozete rascvjetalih krakova, potpuno istovjetan jednoj od rozeta s mramornog pluteja s kazetama pripisanog ostvarenjima lokalne radionice kasnog VIII. st., a koja je prepoznata po umnažanju motiva ukriženih ljiljana. To je temeljno svojstvo splitskih reljefa s motivom ukriženih ljiljana – na njima je taj motiv sasvim podređen geometrijskom principu. Karakteristike radionice jesu izvrsna skulptorska obrada, mramor kao isključivi materijal te sposobnost reinterpretacije usvojenog motiva. Toj se radionici, uz plutej s kasetama te sarkofag nadbiskupa Ivana, pripisuju i ulomak sarkofaga ili pluteja pronađen kao sekundarni materijal u kapeli Sv. Dujma, i plutej ugrađen kao bočna stijenka sarkofaga Dobrog pastira u kapeli Sv. Dujma u istoj crkvi. Naš je prijedlog da se produkciji iste radionice pridruže i pluteji pronađeni u koru splitske katedrale. Kasetirani plutej stoji kao poveznica između onog dijela produkcije radionice usmjerenog repetitivnim motivima smještenima u kasete i onog s ikonografskim ishodištima u motivu „rajskih vrata“. Dokazuju to specifični detalji poput identičnog križa-rozete, korištenja identične skupine motiva (križ-rozeta, višelatična i virovita rozeta), oblikovanja detalja poput kuka, romboidnih završetaka ljiljana ili stabala. Klesari Splitske radionice baratali su, dakle, različitim predlošcima, ne ograničavajući se na ponavljajući motiv ukriženih ljiljana, ili njegove kombinacije s rozetama različitih tipova. Nakon daljnih komparativnih analiza radionici se pripisuje još nekoliko skulptura, tako da sada raspolažemo sa ukupno deset njezinih djela. To su, osim navedenih, i tri ulomka pilastara oltarne ograde s reljefom kantarosa i lozice ili kantarosa i dvoprutih pereca i luk oltarne ograde davno spoliran u Kaštel Sućurcu. Svi su ti reljefi vezani uz splitsku katedralu ili uz njezino neposredno okružje (sarkofag je namijenjen njoj pridruženoj crkvi Sv. Mateja). Kamena plastika ove radionice nema, za sada, raspoznatih ostvarenja izvan najužeg splitskog okružja. U raspravi o dataciji djela Splitske klesarske radionice, u prvom redu valja naglasiti da i motiv ukriženih ljiljana i uparani kružići s rupicom u sredini na kompoziciji križeva pod arkadama, upućuju čvrsto na sjevernojadranski prostor. To su vrlo databilni ukrasni elementi, prije svega vezivi uz skulpturu kasne „liutprandske renesanse“ Friulija i njenih odraza u Istri. Oba navedena indikativna detalja primijenjena su na ciboriju biskupa Mauricija iz Novigrada Istarskog. Tom ciboriju potvrđena je radionička pripadnost Cividaleu, kao posebna narudžba, za razliku od sve druge skulpture novigradske katedrale, makar je i jedna njena garnitura nastala u isto vrijeme. Manji dio njene kamene plastike isklesan je uistinu vrhunski, a uočavaju se sličnosti s rimskom skulpturom. Vrlo je moguće da je političko osvajanje Istre značilo i slanje majstora klesara, tim više što znamo za kontakte pape Hadrijana s franačkim vladarom iz kojih se razabire dobra obaviještenost o istarskim prilikama kao i o osobi biskupa Mauricija. S druge strane, na moguće veze i splitskih pluteja s Rimom upućuje i jedan fragmentarno sačuvan plutej iz bazilike S. Maria in Cosmedin, veziv uz njenu opremu s razmeđa VIII. i IX. st. Budući da se već u ranom 9. st. ista kompozicija koristi na plutejima Trogirske klesarske radionice, sasvim je moguće da se inspirira nešto ranijim istim kompozicijama Splitske radionice. Iako se pomišljalo da je mogući prenositelj oblika patrijarh Fortunat, moguće je proces začet nekoliko desetljeća ranije, s drugim protagonistima, poput nadbiskupa Ivana. Tome bi mogle posvjedočiti i druge kompozicije - arhitravi oltarnih ograda dekorativnih zona koje flankiraju središnju, epigrafsku, koje nalazimo u djelima Trogirske radionice, ali i nešto ranije u Splitu. U sklopu cjelokupne predromaničke plastike italskog poluotoka nalaze se još jedino u Rimu, i to na crkvenoj opremi crkve Sv. Hadrijana, Sv. Kuzme i Damjana te one posvećene sv. Martini, koje su nove liturgijske instalacije jednakih karakteristika dobile istovremeno, za vrijeme pontifikata Hadrijana I. (772.-795.). Budući da smo u, sada proširenom, opusu Splitske klesarske radionice raspoznali posve sigurne korijene u skulpturi sjeveroistočne Italije, a moguće i one rimske, te ustanovili gotovo sukladnu situaciju s Istrom, valja potražiti protagoniste crkvenih i društvenih elita koji su mogli pridonijeti realizaciji djela te radionice. Tražeći optimalni trenutak u općem povijesnom kontekstu, opremanje crkve Sv. Dujma reljefima Splitske klesarske radionice najlogičnije treba vezati uz nadbiskupa Ivana, nazočnog na koncilu u Niceji 787., koji se odnedavna opravdano poistovjećuje s osobom Ivana iz Ravene, obnovitelja salonitanske crkve u Dioklecijanovoj palači. Povijesne okolnosti upućuju da u tom obnovitelju ecclesiae Salonitanae valja vidjeti eksponenta papinsko-franačke perijadranske politike poodmaklog VIII. st. – koja se dobrim dijelom provodila preko Ravene. Tako doista u posljednjim desetljećima VIII. st. političke prilike i aspiracije djeluju na umjetnička ostvarenja. Majstori koji koriste ukrižene ljiljane i uparane kružiće s rupicom u sredini nedvojbeno inspiraciju imaju u sjeveroistočnoj Italiji odakle se političke aspiracije Karolinga šire, preko Istre u Dalmaciju, a korištenje pak motiva križeva pod arkadom flankiranih stablima života, upućuje i na Rim odakle dolaze i aspiracije papinstva prema ranjivom teritoriju.

Splitska klesarska radionica; 8. stoljeće; skulptura; Ivan Ravenjanin

nije evidentirano