hrvatski

Račice - povijesni fragmenti od srednjega vijeka do XIX. stoljeća

U uvodnom poglavlju autor ukratko opisuje zemljopisna obilježja Račica i okolice, ustvrdivši da različiti arheološki nalazi potvrđuju naseljenost tog područja već u antici. U srednjem su vijeku Račice bile samostalna gospoštija neovisna od Pazinske knežije, a od 1494. do XIX. stoljeća bile su u posjedu njemačke plemićke obitelji Walderstein, čiji se kaštel nalazi na kraju sela. Račice opisuju i dvojica znamenitih istraživača Istre iz XVII. stoljeća - Fortunato Olmo i Giacomo Filippo Tomasini. Zgrada starog kaštela nije osobito velika i ima dva kata, a sudeći prema arhitektonskim obilježjima potječe iz XVIII. stoljeća i nema oblik utvrde. U selu postoje tri crkve: Presvetog Trojstva, Blažene Djevice Marije od Milosti i sv. Stjepana. Prvi je spomen Račica u diplomi iz 1302., kada je taj posjed u miraz svojoj izvanbračnoj kćeri Alaubeti (Elizabeti) dao grof Henrik Gorički. God. 1494. nadvojvoda Maksimilijan slobodni je feudalni posjed Račice ustupio Gasparu Waldersteinu, a 1498. mjesto je zabilježeno u urbaru Pazinske knežije. U ratu Cambraiske lige 1508. nakratko su ga zauzeli mletački vojnici, a mirom u Wormsu 1523. pripojen je Mletačkoj Republici. Za prošlost Račica tijekom Uskočkog rata (1615.-1618.) svakako je najzanimljivija i najpoznatija epizoda u svezi s dvostrukom uhodničkom djelatnošću Domiziana, nećaka pićanskog biskupa Antonija Zare. Kao značajno mjesto mletačke Istre, Račice se često spominju i u izvješćima različitih mletačkih rektora. Arhivska građa o njima čuva se u mnogim arhivima i pruža puno zanimljivih detalja. Waldersteinovi su kasnije otišli u Lombardiju, ali su zgradu kaštela održavali sve do pred kraj Drugog svjetskog rata. Stari Račičani još uvijek pamte njihove zadnje potomke.

Račice; povijest

nije evidentirano