hrvatski

Najstariji ciborij splitske katedrale. Dopune opusu Splitske klesarske radionice

Do sada razlučeni opus skupine klesara kasnoga 8. stoljeća koncentriranih u Splitu, davno definirane ponavljajućim motivom ukriženih ljiljana kao Splitska klesarska radionica (Ž. Rapanić), nedavno je proširen kvantitativno i kvalitativno – posve novim kompozicijama i motivima, kao i datacijskim reperima (I. Basić, M. Jurković). Tako zaokruženoj produkciji Splitske klesarske radionice autor pripisuje ulomak ciborija od prokoneškog mramora pohranjen u splitskom Arheološkom muzeju (porijeklom vjerojatno iz episkopalnog kompleksa), koji je objavio Lj. Karaman 1940. godine. Osvrće se na starija mišljenja o reljefno ukrašenoj arkadi ugrađenoj pred malim hramom Dioklecijanove palače (krstionicom Sv. Ivana) kao o ostatku prvobitnog ciborija splitske stolne crkve i opovrgava ih, utvrđujući pripadnost fragmenta mramornog ciborija najstarijem ranosrednjovjekovnom sloju liturgijskih instalacija katedrale Sv. Dujma koji reprezentira Splitska klesarska radionica. Detaljna usporedba novoatribuiranog ulomka s reljefima koji su već ranije pribrojeni toj radionici pokazala je da reljefni ulomak pripada prvoj, izvornoj fazi opremanja interijera prvostolnice ranosrednjovjekovnom kamenom plastikom te da, stoga, predstavlja ostatak najstarijega srednjovjekovnog oltarnog ciborija u tom kultnom prostoru. Komparativno-stilskom analizom autor definira sačuvani ciborij kao kasni izdanak tzv. liutprandske renesanse, u skladu s likovnim karakteristikama ostalog opusa radionice, vezujući ga uz preinačavanje oktogona u gradsku katedralu u političkom i crkvenom kontekstu zadanom pojavom te djelatnošću nadbiskupa Ivana iz Ravene posljednjih desetljeća 8. stoljeća.

Split ; Dalmacija ; rani srednji vijek ; katedrala ; skulptura ; Splitska klesarska radionica

nije evidentirano