hrvatski

Počeci turističke povijesti Samobora, ili kako je Samobor postao omiljeno izletište Zagrepčana u razdoblju od 1862. do 1901.

Sredinom XIX. st. započinju intenzivniji odlasci Zagrepčana u njegovu okolicu. Znatan dio njih tada „otkriva“ prirodne ljepote samoborskog područja te odlučuje tamo provoditi svoje slobodno vrijeme i liječiti zdravstvene probleme. Ljudevit Šmidhen uočio je potrebu izgradnje turističkog objekta zbog čega je 1862. izgradio kupalište na termalnom vrelu u Sv. Heleni, u neposrednoj samoborskoj okolici. Zagrepčani sve više od 1870 –ih dolaze na izlete i oporavak u Samobor te započinju s kupnjom nekretnina što je prvi primjer izgradnje vikendice u ovom dijelu Hrvatske. Uprava Samoborke štedionice izgradila je krajem 1880-ih Hidropatsko kupalište kao novi turistički objekt te time dodatno „obogatila“ turističku ponudu Samobora. I dalje je ostao znatan problem nedovoljne prometne povezanosti između zagrebačkog i samoborskog područja što je riješeno izgradnjom vicinalne željeznice Zagreb – Podsused – Samobor 1901. Ovime je bio omogućen brži i kvalitetniji dolazak Zagrebačkih turista na samoborsko područje te potaknuta daljnja ulaganja u samoborski turizam. Iz navedenog može se zaključiti zbog čega je Samobor u ovom razdoblju postao „omiljeno“ izletište Zagrepčana.

Zagreb; Samobor; turizam; XIX. stoljeće

nije evidentirano