hrvatski

O doseljenicima iz Hercegovine i Bosne u Dubrovnik prema knjigama "Stati liberi" Nadbiskupije dubrovačke od 1665. do 1698. godine

U ovom prilogu donose se podaci o osobama doseljenim iz dubrovačkog zaleđa, prvenstveno iz Hercegovine, potom Bosne, te u manjoj mjeri iz drugih krajeva dubrovačkog zaleđa. Te osobe pristigle su u Dubrovnik u vrijeme nemirnih ratnih prilika u vrijeme ratova koje su na tim prostorima vodile Venecija i Otomansko Carstvo. Vladala je opća nesigurnost i strah, pojačana veoma raširenom hajdučijom. Kako je Venecija u jeku Velikog bečkog rata potisnula Tursku i zaposjela cijelo dubrovačko zaleđe od Neretve do Boke, Dubrovačka Republika našla se u potpunoj blokadi, ne samo s kopna nego i s morske strane, koju je nametnula njezina suparnica Mletačka Republika. Nastao je potpunu zastoj u trgovini, prometu pa i komunikaciji ljudi. Osobe sa spomenutih područja – Hercegovine i Bosne, koje su se stjecajem ratnih i drugih okolnosti našle u Dubrovniku nisu bile u mogućnosti da pribave potrebnu dokumentaciju iz svojih župa, kada su namjeravali riješiti pitanje ženidbe i udadbe. U tim okolnostima morali su putem svjedoka dokazivati svoje slobodno stanje, tj. da nisu vjereni ili oženjeni, odnosno udati, i da su slobodni od bilo kojih matrimonuialnih veza i zapreka. Dokazivalo se to, na zamolbu tražitelja, na crkvenom ženidbenom sudu Nadbiskupije dubrovačke (Tribuneale ecclesiastico matrimoniale archivescovile), uz najmanje dvojicu svjedoka, koji su poznavali dotičnu osobu. Nakon toga, uz valjane dokaze, izdavala se potvrda slobodnog stanja zvana „libero stato“. Zbog nesigurnosti morskih putova znatan je broj tražitelja potvrda slobodnih stanja iz više talijanskih pokrajina – Friuli, Piemont, Venezia, i gradova – Ancona, Brindisi Gorizia, Mantova, Messina, Firenza. Tražitelja potvrda slobodnih stanja bilo je i s područja Dalmacije, Boke Kotorske (Dračevice, Podbila, Prčanj, Perast, Risan), i sjevernog Primorja – Senja, Rijeke, Sv. Vida, Bakra, Trsata, Moravica i drugih mjesta. Tražitelja je bilo iz dubrovačkih elafitskih otoka, ali i s otokâ Brača i Hvara, te perifernih pograničkih naselja kopnenog dijela Republike, gdje su sigurnosne prilike bile nestabilne. Spisi s ovom materijom nalaze se u više kodeksa 12. serije Fonda Nadbiskupije dubrovačke, a na razdoblje od 1665. do 1697. odnose se četiri kodeksa. Ponajviše je osoba, tražitelja potvrda slobodnog stanja, bilo iz Popova posebno iz sela Trebimlja, Ravno i Orahov Dol. To vrijedi i za Mostar. Susreću se i pojedinci iz naselja uz Neretvu sjeverno od Mostara (Raška Gora, Jasenjani, Grabovica, Jablanica, Kostajnica kod Konjica?). Iz zapadnog dijela Hercegovine spominje se jedna osoba iz Brotnja i jedna iz Mokrog. Brojno je zastupljeno neposredno gračnično dubrovačko zaleđe – Bobani, katolička Župa Zurovići (Orah, Slavogostići, Uskoplje), te susjedna Površ i okolina Trebinja. Što se Bosne tiče ponajviše je tražitelja potvrda iz Sarajeva. Susreću se i osobe iz drugih mjesta u Bosni (Zovik, Kreševo, Uskoplje, Jajce, Banjaluka, Novi u hrvatskoj Bosni (di Novi della Bosna Croatia), Olovo, Jelaš, Gradovrh), i neka mjesta u Bosni nejasne ubikacije – Mikenzi, Vagatto, Uscize.

Nadbiskupija dubrovačka; Ženidbeni sud; slobodna stanja „Stato libero“; doseljenici; Hercegovina; Popovo; Mostar; Trebinje; Bosna; Sarajevo; Olovo

nije evidentirano