hrvatski

Simbolika vode u književnom narativu Emine Sevgi Özdamar

Emine Sevgi Özdamar (rođ. 1946. u Malatyji/Turska), jedna od najznačajnih predstavnica njemačko-turske književnosti u suvremenoj književosti njemačkog jezičnog izraza uspostavlja u istanbulsko-berlinskoj trilogiji "Sunce na pola puta" interkulturalni dijalog između Turske i Njemačke, dviju kultura, dvije tradicije, dva jezika i stvara „treći prostor“ rabeći model estetsko-književne hibridizacije jer iz materinskog turskog u njemački tekst upisuje doslovno prevedene fraze, izreke, poslovice, bajke. U romanima "Život je karavansaraj ima dvoja vrata na jedna sam ušla na druga izišla", "Most na Zlatnom rogu" i "Čudne zvijezde zure u Zemlju" pripovjedačica u prvom licu tkâ svoju životnu priču od vremena prije rođenja do svojih ranih tridesetih godina. U njezinom životu između rodne Malatyje, Istanbula i Berlina, između patrijarhalnog društva, tradicije, vjere i običaja, s jedne strane, i modernosti Zapada s druge, značajnu ulogu ima motiv vode. Pripovijedajući o rijeci Eufrat i morima (Egejskom, Mramornom, Sredozemnom, Bosporskom tjesnacu i Zlatnom rogu), o kiši ili obrednom pranju bezimena junakinja u vodi vidi mitski i vjerski, ali i politički znak (kao blagoslov, izliječenje, kaznu, prijateljstvo i neprijateljstvo, zavičajnost i tuđost). Preko vode u mitu, religiji i društveno- političkoj stvarnosti Özdamar piše o mladoj Turkinji u potrazi za identitetom između dva svijeta, dvije tradicije i kulture.

Emine Sevgi Özdamar ; Život je karavansaraj ima dvoja vrata na jedna sam ušla na druga izišla ; Most na Zlatnom rogu ; Turska ; Njemačka ; voda ; mit ; vjera ; politika, interkulturalna književnost

nije evidentirano