hrvatski

Utvrda Sv. Nikole pred Šibenikom

U tekstu je utvrda Sv. Nikole smještena u njezin prirodni kontekst, a to je mletačko graditeljstvo. Uspoređena je s utvrdama na venecijanskim lidima, također manjim izoliranim utvrdama koje štite uske morske prolaze, ondje ulaze u Lagunu. Prikazan je tijek renesansne pregradnje tih utvrda i njihovi oblici (Sant'Andrea, San Nicol&ograve ; na Lidu, Malamocco, San Pietro della Volta, San Felice pred Chioggiom), te je zaključeno kako je šibenska utvrda ne samo ranija, već i originalnija od njih. Neuobičajen trokutni tlocrtni oblik utvrde možda je posljedica prilagođavanja zatečenom obliku otočića na kojem je valjalo graditi, ili je riječ o zoomorfnom motivu, jer oblik utvrde podsjeća na neku morsku životinju poput meduze. Utvrda Sv. Nikole objedinjuje raznorodne elemente: s jedne strane to su zaobljeni oblici (rondel i vrhovi polubastiona), koji će u budućem razvoju fortifikacija nestati i ustupiti mjesto poligonalnim, pravocrtnim oblicima. S druge strane dva polubastiona južne strane čine tzv. kliješta (tal. tenaglia), element što se ovdje javlja, tvrdi se u tekstu, po prvi put u mletačkome graditeljstvu. U idućim stoljećima postat će uobičajen, ponajviše kao jedan od vanjskih tvrđavnih elemenata. Tako šibenska utvrda objedinjuje elemente koji pripadaju prošlosti s onima koji pripadaju budućnosti, predstavljajući tako zanimljiv slučaj u razvoju uporabe fortifikacijskih elemenata. U tom smislu ona je inventivna i nekonvencionalna kreacija svoga autora, Giangirolama Sanmichelija.

Šibenik; Venecija; utvrda; renesansa

nije evidentirano