hrvatski

Jagoda Truhelka i kanon hrvatske (dječje) književnosti

Cilj je ovoga rada osvijetiliti mjesto hrvatske književnice Jagode Truhelke u okviru hrvatskog književnopovijesnog sustava, polazeći od činjenice da je od velike popularnosti koja ju je pratila u prvim desetljećima 20. stoljeća i priznatog statusa klasika dječje književnosti, u našem stoljeću Truhelka postala gotovo nepoznata. Uzroke takva nesrazmjera pokušat ćemo detektirati pomoću niza unutarknjiževnih ali i izvanknjiževnih istraživačkih uporišta – uključujući biografske podatke iz autobiografskih zapisa i sačuvane korespondencije – preispitujući u tome kontekstu kanon kao estetski, ali i društveno određen sustav književnih „vrhova“ te njegov utjecaj na oblikovanje kolektivnog i osobnog pamćenja (Maurice Halbwachs). Promatrajući Truhelkino književno stvaralaštvo te društveno i pedagoško djelovanje kroz prizmu književne kritike i književnopovijesnih sinteza i pregleda opće nacionalne te specijalizirano dječje književnosti (Ježić, Barac, Frangeš, Šicel, Prosperov Novak, Jelčić, Detoni-Dujmić, Crnković – Težak, Zima, Majhut i dr.), dakle portreta i prikaza ispisanih za vrijeme njezina aktivnog rada i onih nastalih nakon njezine smrti 1957. godine, nastojat ćemo razjasniti probleme revalorizacije klasika. Izvanknjiževni razlozi poput prešućivanja autoričina djela te cenzuriranja ponovljenih izdanja rezultirali su njezinim nestankom iz individualnog, a time i kolektivnog pamćenja a današnji napori usmjereni na vraćanje svijesti o (kanonskoj?) vrijednosti njezina opusa, osim na razini književnoteorijskih radova, nisu polučili veći uspjeh.

Jagoda Truhelka, kanon hrvatske (dječje) književnosti, književni klasik, popularnost, revalorizacija

nije evidentirano