hrvatski

Suvremeni zapisi velolučkanske i blaćanske usmenoknjiževne baštine u etnološkom kontekstu

Rad je nastao iz želje za boljim upoznavanjem otoka Korčule, njegove nematerijalne baštine i njenih baštinika, posebice Velolučana i Blaćana koji su me, na otoku na koji me dovela i za koji me veže samo ljubav, prihvatili kao svoju. Tu istu ljubav im zahvalno uzvraćam čuvanjem od zaborava njihovih pjesmi, predaja, legendi i pričanja iz života. Zapisi zabilježeni u radu prethodno su snimljeni u audio obliku u svibnju 2016. godine. Čitajući rad može se vidjeti kako su Velolučani i Blaćani nekoć živjeli. Saznajemo kako se kantalo svom sokolu i svojoj golubici, o pomorcima i njihovim zgodama, o veloluškim praljudima - prababi i pradidu i o nekadašnjem kopnenom jedinstvu Hvara, Korčule i Pelješca. Otkrili smo tko je bila principessa Mafalda iz grada Bradata, gdje je nalazište Slova, kakva je to loza Čičak, odakle su Surjani, zašto na Korčuli ni bilo kuge, kako se prin nosila pošta, koliko je značio tovar, što se sve činilo zbog ljubavi i još mnogo toga. Iz generacije u generaciju priče su mijenjale svoj oblik, ali ono što je u njima ostalo netaknuto i živo je plamen i duh prošlog vremena. Stoga je, kako profesor Dragić ističe, čuvanje tradicijske kulture i usmene književnosti civilizacijski čin kojim čuvamo identitet svog naroda.

usmena književnost, nematerijalna baština, pjesme, predaje, legende.

nije evidentirano