hrvatski

GENEZA I ZNAČAJKE EOLSKIH NASLAGA PODRAVINE

Izdizanje Alpa tijekom Alpske orogeneze rezultiralo je i intenzivnom erozijom izdignutog gorja te gravitacijskim transportom materijala u niže prostore. Tijekom Pleistocena izmjenjuju se razdoblja zahlađenja i zatopljenja. Za vrijeme glacijala (stadijala) voda je nakupljana na Alpama u formi leda, a povećanje volumena leda u odnosu na vodu od 11% dovodilo je do intenzivnog drobljenja i mrvljenja stijena. Za vrijeme interglacijala (interstadijala) taj se led otapao te se zdrobljeni i smrvljeni materijal spuštao novonastalim rijekama, pa tako i Dravom, u nizinu. Bujične poplave omogućile su taloženje aluvijalnog sedimenta široke Dravske doline, a naglo sniženje reljefa uzrokovalo je meandriranje Drave, promjene korita i pretaloživanje riječnih sedimenata. Lakše čestice veličine praha i gline rijeka, čija je potencijalna energija u Podravskoj nizini znatno manja, odnosi nizvodno. Uz to, za vrijeme zahlađenja i smrzavanja vegetacije, sjeverozapadni vjetrovi otpuhuju praškasti i glinoviti materijal. Navedeni procesi prirodne separacije rezultirali su akumulacijom srednje sortiranih pijesaka s povišenim postotkom teške mineralne frakcije (7 – 54%). U lakoj frakciji dominira kvarc, a u teškoj granat. Tijekom Holocena, koji je posljednji interstadijal i traje posljednjih 10-ak tisuća godina, taj pijesak je pretaložen vjetrom stvarajući dine koje na taj način putuju. Smjerovi putovanja dina mogu se »iščitati« na izdancima. Budući da je za vrijeme sušnih godina, zbog mineralnog i granulometrijskog sastava, pijesak bio nepogodan za zakorijenjivanje, »osvajao je« nova područja i gušio već postojeću vegetaciju. Nedavno je preliminarnim istraživanjima uzorkovano paleotlo tipa černozem, koje je dokaz da je tijekom Holocena bilo vlažnih toplih razdoblja u kojima dine nisu putovale. Rezultate datiranja tog paleotla usporedit ćemo s povijesnim podacima.

Đurđevački pijesci ; eolski transport ; dine ; paleotla

nije evidentirano