hrvatski

Percepcija granice fonetske riječi na osnovi nekih prozodijskih dimenzija

Cilj je ovog rada istražiti može li se granica fonetske riječi, kada se isključi semantički, sintaktički i morfološki sloj informacija, percipirati samo na osnovi prozodijskih informacija, odnosno, želi se ustanoviti je li fonetska riječ definirana prozodijski ili na jezičnim razinama. U ovom se radu analiziraju utjecaji četiriju zvučnih dimenzija na percepciju granice fonetske riječi: mjesto naglaska, trajanje segmenata prije granice, trajanje segmenata poslije granice i trajanje stanki. Da bismo ispitali samo prozodijske dimenzije bez utjecaja jezičnih slojeva, pripremili smo poseban tekst sastavljen od bezznačenjskih riječi. Tekst na hrvatskom jeziku (Sjeverni ledeni vjetar...) preoblikovali smo u bezznačenjske riječi pri čemu su samoglasnici izvornika zadržani, a suglasnike smo mijenjali poštujući dva načela: sonornost i učestalost u hrvatskom jeziku. Tako priređen tekst ostvaren je na tri različita načina: A. s prozodijskim sustavom hrvatskog jezika, B. s naglaskom uvijek na zadnjem slogu fonetske riječi i C. s naglaskom uvijek na prvom slogu. Ispitanici (N=27), studenti fonetike, pokušali su odrediti granicu fonetske riječi u sva tri teksta. Rezultati su potvrdili pretpostavku da granicu fonetske riječi nije moguće točno odrediti samo na osnovi prozodije, ali smo dobili iznenađujuće visok prosjek točne percepcije granica, u sva tri ispitivanja prosječno x=69, 46%, s=21, 00. Isto tako smo utvrdili da stalno mjesto naglaska uz granicu fonetske riječi olakšava točno određenje te granice što potvrđuju rezultati testova B i C. Naime, dok je u testu A (s prozodijom izvornog hrvatskog teksta tj. s varirajućim mjestom naglaska) prosjek točno percipiranih granica x=64, 15%, s=26, 90, u testovima B i C sa stalnim mjestom naglaska uz granicu prosjek prepoznavanja je značajno veći. U testu B (u kojem je naglašen uvijek posljednji slog) prosjek točne percepcije granica je x=71, 70%, s=21, 34, a u testu C (u kojem je uvijek naglašen prvi slog) x=72, 54%, s=25, 77 te su rezultati testova B i C statistički značajno različiti od rezultata testa A (p(A:B)=0, 0115, p(A:C)=0, 0017), dok razlike između rezultata tekstova B i C nisu statistički značajne. Neočekivan je rezultat da su u tekstu A ispitanici bolje percipirali granice fonetskih riječi koje su bile okružene nenaglašenim slogovima, prosječno x=65, 86%, s=29, 88, (a takvih je granica u tekstu bilo 46%), nego granice nakon kojih je naglašen pravi slog fonetske riječi, prosječno x=62, 84%, s=24, 83 (a takvih granica bilo 54%), premda ova razlika samo pokazuje tendenciju i nije statistički značajna. U ovom smo slučaju mig za granicu potražili u razlici trajanja sloga prije i sloga poslije granice fonetske riječi. Budući da je razlika trajanja bila veća kod granica s nenaglašenim okolnim slogovima (prosječno 31 ms), nego kod granica s naglašenim prvim slogom nakon granice (prosječno 12 ms) zaključili smo da je u nedostatku stalnog mjesta naglaska kao sigurnijeg miga za percepciju granice fonetske riječi, njezino percipiranje olakšano razlikom u trajanju okolnih slogova. Rezultati ovog rada mogu poslužiti kao osnova za istraživanje percepcije granice fonetske riječi u nepoznatom stranom jeziku te kao mali doprinos rješavanju problema strojnog prepoznavanja govora.

percepcija govora; granica fonetske riječi; mjesto naglaska; prozodija; hrvatski jezik

nije evidentirano