hrvatski

UTJECAJ PČELA KOJE SLOBODNO ŽIVE U PRIRODI NA SAMONIKLO BILJE, KAKVOĆU MEDA I POPULACIJSKI STATUS DIVLJAČI U REGIJI BARANJA REPUBLIKE HRVATSKE

Uz procese fotosinteze, pčelinja zajednica je glavni izvor energije u proizvodnji hrane, samoniklog bilja (medonosnog i ljekovitog) koje koriste ljudi i divljač iz eko sustava prirode. Cilj rada bio je otkriti staništa pčelinjih zajednica koje cijeli svoj životi provode u prirodi („divljih pčela“) i njihov utjecaj na samoniklo bilje, kakvoću meda i populacijski status divljači. Parametri kakvoće meda određeni su Harmony set metodama za med i pelud. Za statističku obradu podataka korišten je SAS/STAT paket (2000). Populacijski status divljači ustanovljen je monitoringom. Istraživanje značajnosti razlika između skupina odrađeno je pomoću Duncanovog testa. Rezultati istraživanja ukazuju na sljedeće: - staništa divljih pčela nalaze se u dupljama drveća i grmlju te u pukotinama stijena i zidova napuštenih kuća ; - bolju kakvoću meda izuzetog iz saća divljih pčela od meda dobivenog iz košnica udomaćenih pčela. Razlog tome je raznovrsna prehrana divljih pčela tijekom godine (bez antropogenog učinka na njihovu pohranjenu hranu) ; - kontinuirana nazočnost zajednica divljih pčela, osim na održivost medonosne flore, utječe i na populacijski status divljači u praćenoj regiji (porast broja divljih svinja od 3 % do 18 % ; jelena od 4 % do 20 % ; srna od 5 % do 13 % ; zeca od 6 % do 20 % ; fazana od 6 % do 10 % i trčke skvržulje od 4 % do 15 %).

priroda, divlja pčela, samoniklo bilje, med, divljač

nije evidentirano