hrvatski

Katalozi nadnaravnih bića u Zoranića, Barakovića i Vetranovića – čudovišno ("monstruosus") između čudotvornog ("miraculosus") i čudesnog ("mirabilis")

Pojavljivanje drukčijih ili nadnaravnih bića u starijoj književnosti tumačilo se na različite načine ; kao dio karnevalske kulture pretkršćanskih korijena u koje se naknadno ugrađivalo „subverzivne smislove“ (Fališevac, 2006), ili kao „kršćansko preuzimanje“ iz područja srednjovjekovno čudesnog kojemu se dodaje moralna funkcija (Gromača, 2015), a groteskna se nakaznost promatrala i u kontekstu renesansne filozofske antropologije koja divinitas, humanitas i feritas ističe kao tri razine postojanja (Rafolt, 2009). Cilj je ovoga rada propitati funkciju čudovišnosti u Pelegrinu, Planinama i Vili Slovinki, uključujući pojavu kataloga čudovišta u kontekst Le Goffove tipologije „zapadnjačkog nadnaravnog“, koje se od srednjovjekovlja razvija u područjima koje je on označio kao mirabilis („naše čudesno s njegovim pretkršćanskim korijenima“), magicus („sotonsko nadnaravno“) i miraculosus („kršćansko nadnaravno“, tj. „čudotvorno“). Pritisak koji dolazi iz područja miraculosus („čudotvorno“) prema području mirabilis („čudesno“), Le Goff prati kao oblik ideološkog pritiska koji dolazi iz sfere Crkve koja potiskuje veliki dio „čudesnog“ prema praznovjerju kako bi se „čudotvorno“ oslobodilo „čudesnoga“. U tom smislu, kada govorimo o preuzimanju slika iz područja „čudesnog“ i njihova premještanja u alegorijski kontekst i pelegrinacijsku temu u djelima Vetranovića, Zoranića, Barakovića, nameće se pitanje može li se uopće govoriti o obilježjima „čudesnog“ ili tek o transformaciji teme u kršćanski kontekst, tj. o onome što Le Goff vidi kao oblik regulacije čudesnog?

"čudovišno" (monstruosus), "čudotvorno" (miraculosus), "čudesno" (mirabilis), Zoranić, Vetranović, Baraković

nije evidentirano