hrvatski

Obitelj kao rizični i zaštitni faktor međuvršnjačkog nasilja

Međuvršnjačko nasilje više se povezuje s osnovnim nego srednjim školama, stoga je svrha ovog istraživanja bila ispitati učestalost pojave tjelesnog, verbalnog i elektroničkog međuvršnjačkog nasilja među srednjoškolcima te utvrditi u kojoj mjeri spol i kvaliteta obiteljskog funkcioniranja mogu predvidjeti doživljeno i počinjeno međuvršnjačko nasilje. U istraživanju je sudjelovalo 339 učenika triju srednjih strukovnih škola na području grada Zagreba koji su ispunili Upitnik o nasilju među školskom djecom (Velki i Vrdoljak, 2011) i Skalu obiteljskog funkcioniranja (Merkaš, 2012) te odgovorili na nekoliko socio-demografskih pitanja. Rezultati su pokazali kako je 12% do 43% srednjoškolaca uključeno u međuvršnjačko nasilje kao žrtve, 6% do 21% kao počinitelji, a 4% do 14% kao provokativne žrtve, ovisno o vrsti nasilja. Najčešće su bili žrtve i počinitelji verbalnog nasilja. Mladići su češće bili počinitelji tjelesnog nasilja i nasilja općenito, dok se spolne razlike nisu pokazale značajnima kada je riječ o verbalnom i elektroničkom nasilju i viktimizaciji. Nadalje, dobivene su značajne negativne povezanosti obiteljskog funkcioniranja, kao i obiteljske kohezije, fleksibilnosti i komunikacije, te počinjenog i doživljenog vršnjačkog nasilja. Mladi koji dolaze iz obitelji koju karakterizira niska obiteljska kohezija, slaba fleksibilnost i loša komunikacija češće su uključeni u međuvršnjačko nasilje, i kao počinitelji i kao žrtve. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je kako spol i obiteljsko funkcioniranje objašnjavaju deset posto varijance doživljenog i počinjenog vršnjačkog nasilja. Kao značajan prediktor doživljenog vršnjačkog nasilja pokazala se jedino obiteljska fleksibilnost, dok su se spol i obiteljska fleksibilnost pokazali značajnim prediktorima počinjenog vršnjačkog nasilja.

međuvršnjačko nasilje, obiteljsko funkcioniranje, srednjoškolci

nije evidentirano