hrvatski

Kulturna baština u sinjskom kraju

Razni lokaliteti na ovom području svoj naziv duguju povijesnim ličnostima, a takav slučaj je s Kosincem koji je naziv dobio po jednom od petorice braće koji su predvodili doseljavanje Hrvata. Osim Kosinca, zanimljive su predaje o Mojanki i Marijinoj jami koje su dobile nazive po kršćanskim djevojkama koje su stradale za vrijeme turskog zuluma. Dolazak Gospe iz Rame u Sinj 1687. godine jedna je od najznačajnijih povijesnih predaja ovog kraja, a turska nastojanja kroz to vrijeme u sinjskom kraju ne jenjavaju. Turci u srpnju 1715. udaraju na Otok u kojem su stradanja bila iznimno velika, a nakon toga boj se otvara u Sinju koji je čudesno obranjen uoči blagdana Velike Gospe. Andrijica Šimić nije mogao podnijeti nepravdu i zvjerstvo Turaka stoga se odmetnuo u hajduke kako bi pomogao svom narodu, a pomagača je imao i u našim krajevima. Vještice i more bile su stvarne djevojke s imenom i prezimenom koje su činile razna zla ljudima, pogotovo onima koji bi im se zamjerili, a vukodlakom se postajalo četrdeset dana nakon smrti. Bajkovite vile bile su oličenje ljepote. Poznate su kao pomagateljice ljudi, a činile su zlo jedino ako bi tko odao njihovu tajnu o kopitu ili papku koje su imale. Legende o obrani Sinja uz pomoć Gospe Sinjske i svjedočanstva Gospinih milosti snaže vjeru puka već stoljećima. Stari svatovski običaji, umicanje i odlazak na silo izumrli su, ali se pamte i prenose. Običaj koji je još uvijek prisutan i vjerno se njeguje jesu mačkare, a posebne su galjske mačkare.

kulturna baština, sinjski kraj, predaje, legende, običaji

nije evidentirano