hrvatski

Kotorski plemić i zapovjednik mletačkih prekomorskih pješaka Stjepan Buća i sastav njegove pukovnije (prva polovica 18. stoljeća)

Jedan od ključnih uvjeta izgradnje i održavanja mletačkoga pomorskog imperija u ranome novom vijeku bilo je uspješno povezivanje interesa lokalnih elita i središnje vlasti. Iznimka, dakako, nisu bili ni mletački istočnojadranski posjedi, a osobitu su važnost u ovim odnosima imale plemićke obitelji dalmatinskih i bokeljskih komuna. Generacije njihovih pripadnika diljem spomenutih prostora obnašale su različite državne službe lokalnoga značenja. Od sredine 17. stoljeća lokalne elite sve su se češće angažirale u mletačkoj vojnoj službi. Na taj je način mletačka vojna organizacija na istočnojadranskome prostoru postala najvažnije polje na kojemu su se ispreplitali i čvrsto povezivali interesi središnje vlasti u Mlecima i lokalnih elita. Izvrstan primjer za proučavanje ovakvoga obrasca integracije lokalnih elita i države pruža plemićka obitelj Buća (Bucchia) iz Kotora, koja se ubrajala među drevne i osobito ugledne kotorske plemićke rodove. Buće se, nakon što su se neki pripadnici obitelji istaknuli u važnim civilnim službama Republike, intenzivnije angažiraju u mletačkoj vojnoj organizaciji u posljednjim desetljećima 17. stoljeća. Stjepan Buća, njegov brat Franjo i njihov otac Jeronim ostvaruju vrlo zapaženu vojnu karijeru. Proučavanje vojne karijere ovih časnika, a rad je usredotočen na Stjepanovu, jasno ocrtava obrazac integracije lokalnih elita istočnojadranskoga prostora u mletački pomorski imperij. Glavni dio rada usmjeren je na analizu pješačke pukovnije Oltramarina u razdoblju od 1715. do 1741. godine kojom je zapovijedao pukovnik Stjepan Buća. U prilogu rada donose se prijepisi dokumenata izravno vezanih uz vojno djelovanje Stjepana Buće kao pukovnika mletačkih pješačkih postrojbi.

Kotor ; Boka kotorska ; Stjepan Buća ; Mletačka Republika ; mletačka vojna organizacija ; rani novi vijek

nije evidentirano