hrvatski

Pakrac, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, glavni oltar

Istraživanje baštine kiparske obitelji Straub prove - deno je u sklopu međunarodnog projekta Tragom umjetnosti obitelji Straub (www.trars.eu ) . Uz Hr - vatski restauratorski zavod, koji je bio voditelj pro - jekta, u njegovoj su provedbi sudjelovali i Bavarski državni zavod za zaštitu spomenika, Javni zavod Republike Slovenije za zaštitu kulturne baštine te Sveučilišta u Ljubljani i Grazu, uz pridružene istra - živače iz drugih baštinskih, vjerskih, znanstvenih i edukativnih ustanova. Projekt je sufinancirala Europska komisija programom Kreativna Europa. U sklopu projekta istraženi su povijest i djela nekoliko naraštaja umjetničke obitelji Straub. Osobito je zanimljiva djelatnost petorice braće iz trećeg znanog nam naraštaja stasalog u Wie - sensteigu. Oni su bili vodeći kipari 18. stoljeća u nekoliko gradova današnje Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske. Nakon što su im rodna sredina te očeva i stričeva stolarska radionica postale skučene, braća su se otisnula u potragu za poslom prema jugu i istoku. S vremenom su postali vodeći kipari u nekoliko srednjoeurop - skih gradova: Münchenu, Grazu, Mariboru i Bad Radkersburgu. Najmlađi brat, Franz Anton Straub, živio je i radio u Zagrebu te je, sudeći prema sačuvanim oltarima i propovjedaonicama, bio naj - plodonosniji kipar svojega vremena na području tadašnje Zagrebačke biskupije. Premda djela Franza Antona Strauba rijetko nala - zimo izvan područja tadašnje Zagrebačke biskupije, zaslugom biskupa Franje Thauszyja, od tog je sto - lara i kipara naručen glavni oltar za župnu crkvu u Pakracu. Prije nego što je postao zagrebački biskup, Franjo Thauszy je od 1750. godine kratkotrajno obnašao dužnost đakovačko-bosanskog biskupa, pa se nakon završetka osmanske vladavine znatno zalagao za obnovu toga dijela Slavonije. Budući da tada Pakrac dobiva na važnosti i postaje sjedište kotara, ne iznenađuje što je biskup Thauszy u tom gradu podigao novu crkvu i za nju priskrbio vrijedan inventar. Između ostaloga, u Poljskoj je nabavio sliku Gospe Jasnogorske (Częstochowske) za glavni oltar, koji je postavljen u crkvi i dovršen polikromiranjem 1760. godine. Umjesto zabata u gornjem dijelu, oltar ima rezbareni zastor koji je u sredini rastvoren da bi pokazao biskupov grb kroz koji je nekoć svjetlo s povećeg prozora dramatično obasjavalo crkvu. Tijekom 19. i 20. stoljeća oltar je djelomično ili potpuno prebojavan čak četiri puta. Slika Gospe Jasnogorske, obrubljena bogatim rezbarijama, zamijenjena je novom, a potom, 1942. godine, po - nešto prevelikom slikom Marijina Uznesenja Nikole Čipora. Najveću ugrozu oltar je doživio u Domovin - skom ratu, kad je 1991. godine crkva granatirana. Zvonik i krov su oštećeni, a oltar je godinama bio izložen atmosferilijama. Kako se poslije pokazalo, debeli naknadni premazi tada su zapravo zaštitili i spasili nježnu vodotopivu prvotnu boju i pozlatu. Nakon završetka Domovinskog rata oltar je re - stauriran u Hrvatskom restauratorskom zavodu i 2013. godine ponovno postavljen u svetište crkve. Tijekom opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova uklonjeni su debeli premazi boje te je danas površina oltara onakva kakva je opisana u izvještaju prvog kanonskog pohoda crkve 1761. godine – u različitim bojama mramora i djelomično pozlaćena.

Kreativna Europa, Straub, projekt suradnje, Pakrac

nije evidentirano