hrvatski

Early Communication Development and Disorders

Komunikacijska sposobnost je temeljna vještina bitna za sve aspekte psihičkog razvoja, usvajanje jezika i učenje. Prema statističkim pokazateljima poznato je da 6-10 % novorođenčadi ne će imati tipičnu krivulju govorno-jezičnog razvoja. Razvoj komunikacijskih vještina odavna je prepoznat kao odlučujući za socijalni razvoj djeteta, a istom u zadnjim je decenijima opisan i objašnjen njegov pridonos procesu ranog učenja. Te spoznaje još uvijek imaju vrlo mali učinak na kliničku logopedsku praksu. Dovoljno je da se zapitamo u kojoj dobi se otkrivaju razvojni jezično-govorni poremećaji. Odgovor obično nije formuliran u životnoj dobi nego glasi "pred školu" ili "u školi". Svima nam je jasno da poremećaji ne nastaju prelaskom školskog praga. Svi razvojni poremećaji postoje od ranije, ali su često neprepoznati, ignorirani ili proglašavani nevažnima. Moramo se ozbiljno zapitati koliko je djece zbog toga ostalo zakinuto u svom kognitivnom i jezično-govornom razvoju tijekom predškolskog razdoblja. Hrvatska je u pogledu razvoja programa rane identifikacije i primjene terapijskih programa koji će pomoći maloj djeci u stjecanju komunikacijske kompetencije još sasvim na početku. Unapređenje rada u ovom problemskom području podrazumijeva istinsku intedisciplinarnost, te usmjeravanje pažnje kako na dijete tako i na njegovu obitelj. Nužna pretpostavka je i značajno proširenje obrazovanja iz ranog razvoja, obilježja interakcija roditelj - dijete, iz predverbalne komunikacije i predlingvističkih prediktora kasnijeg jezičnog razvoja. Uredni razvoj predverbalne komunikacije nužna je pretpostavka za govorno-jezični razvoj budući da se usvajanje jezika temelji na kognitivnim i komunikacijskim sposobnostima razvijenim tijekom predverbalne komunikacije između djeteta i bliske osobe. Rana se komunikacija najbolje opisuje kao transakcijski proces razvojno promijenljivih obilježja kroz koji se djeteova komunikacija usavršava od predintencijske do intencijske, a komunikacijske forme prelaze put od predsimboličkih do simboličkih. Zbog izuzetne složenosti ali i intuitivno podešene rane komunikacije između djeteta i njemu bliskih osoba, zastoji u razvoju kao i rizici za zastoj, zahtijevaju punu pažnju, ali i izuzetno dobru obavještenost stručnjaka i oprez u postupanju. Još neučvršćene i stoga fragilne komunikacijske procese u male djece, moguće je, naime, i dodatno narušiti. Stoga je neophodno u dijagnostičkom i terapijskom procesu utvrditi i uvažiti razinu i obilježja djetetovih komunikacijskih sposobnosti, ali i upoznati kontekst u kojem dijete živi, prima zaštitu i emocionalnu podršku, te biva poticano u svom kognitivnom i socijalnom razvoju. Za logopede je iz domene predverbalne komunikacije od posebne važnosti i poznavanje prediktora kasnijeg jezičnog razvoja. U literaturi se kao pouzdani prediktori najčešće spominju slogovno brbljanje, leksičko razumijevanje, razvoj kombinatoričke i simboličke igre te razvoj pragmatičkih funkcija komunikacije. Atipični razvoj pragmatičkih funkcija komunikacije obično uočavamo u dva oblika: oskudno su razvijene ili imaju uočljivu disproporciju zastupljenosti u djetetovoj komunikaciji s okolinom. I jedan i drugi tip odstupanja značajno odgađa usvajanje jezika, a prema našem kliničkom iskustvu valja ih razlikovati jer su i rani pokazatelji kasnijih obilježja jezičnog razvoja. Različite konstelacije spomenutih prediktora također dozvoljavaju relativno pouzdano predviđanje kasnijeg komunikacijskog i jezičnog razvoja, te zahtjevaju od samog početka vrlo diferencirani pristup u logopedskoj terapiji.

rani komunikacijski razvoj; jezični poremećaji; komunikacijski poremećaji; prediktori jezičnog razvoja

nije evidentirano