hrvatski

Neizrazite logike u povijesnim istraživanjima : primjer analize nepreciznih temporalnih odrednica neizrazitim skupovima i dubokim učenjem

Ovo istraživanje nastalo je kao rezultat suradnje znanstvenika iz dva humanistička područja – povijesti i logike. Dvije znanosti, povijest i logika, koja usprkos tomu što pripadaju najstarijim područjima ljudskih istraživanja, razvijala su se usporedno jedna pored druge, s rijetkim međusobnim prijenosom znanja i interdisciplinarnim istraživanjima. Uz rijetke izuzetke 1, uglavnom unutar veoma specijaliziranih tema iz filozofije znanosti, malo je točaka susreta. To sigurno nije zadovoljavajuća situacija budući da je izvjesno kako su mogućnosti međusobnog obogaćivanja znanja, kao u metodološkom tako i sadržajnom smislu mnogobrojne. Ovakva situacija mogla bi se promijeniti recentnim razvojem interdisciplinarne znanosti – digitalne humanistike. Digitalna humanistika je novo akademsko područje koje se primarno bavi uporabom računalnih metoda i alata u njihovoj primjeni u humanističkim disciplinama, poput filozofije, književnosti i povijesti. Kako je metodologija računarstva često zasnovana na logici, ili barem usko vezana uz logičku problematiku, to otvara nove mogućnosti suradnje logike i povijesti. U ovom istraživanju koncentrirali smo se na jedan relativno ograničen problem, problem prikazivanja i zaključivanja o temporalnim odrednicama. Premda je ova problematika prisutna i u logici, kroz brojna istraživanja i razvoj temporalnih logika, te je prirodno sastavni dio povijesti i njezine metodologije, prijenos znanja i metoda do sada se nije značajnije dogodio. Iz perspektive standarda i prakse logičkih istraživanja, novina pristupa u ovoj knjizi, inspiriranog istraživanjima u digitalnoj humanistici ali i podatkovnim znanostima je zasnivanje i provjeravanje teorijskih formalnih modela na velikoj količini podataka. Iz perspektive povijesnih istraživanja također nije uobičajeno rabiti formalne modele i velike količine računalno obrađenih podataka. Iz tih razloga, ova knjiga obiluje podacima koji su većim dijelom računalno izlučeni iz velike količine teksta metodama umjetne inteligencije i logike. To nije dio standardne metodologije znanstvenog istraživanja ni u povijesnim znanostima niti u logici. Podaci uglavnom nisu minuciozno verificirani i višestruko povezani s izvorima kako to nalažu pravila struke. Glavni razlog tome je što je takav poduhvat praktično nemoguć kada se radi o toliko velikoj količini podataka (usp. poglavlje Analiza podatkovnog skupa). Ali upravo zbog te neuobičajene količine, pouzdajući se u hegelijanski zakon prelaska kvantiteta u kvalitetu, vjerujemo kako su rezultati analize temelj zaključcima i podloga za daljnja istraživanja. Da parafraziramo Johna Macnamaru (Macnamara 1986), kako se povjesničari i logičari ponašaju kao muškarci i žene u tradicionalnom židovstvu – znaju jedni za druge ali se prave da ovi drugi ne postoje, pokušali smo u ovome tekstu definirati, razjasniti i raspisati čak i osnovne pojmove, pretpostavke i metode koje bi se inače pretpostavljale u jedno-disciplinarnom radu. Nadamo se da smo u tome barem djelomično uspjeli, te da će to biti poticaj daljnje interdisciplinarne suradnje ovih i povezanih područja. 1 Među izuzecima svakako vrijedi spomenuti istraživanja o problemu znanstvenih objašnjenja Carla Gustava Hempela (Hempel 1942), te radove M A. Finocchiara (Finocchiaro 1974)

povijest ; logika ; temporalne odrednice ; neizrazite logike

nije evidentirano